Rim, 1. 11. 1999. (IKA) – Potpisivanjem Zajedničke izjave o nauku o opravdanju između Katoličke crkve i Svjetskoga luteranskog saveza u povijesnome njemačkom gradu Augsburgu, poznatom po Augsburškoj vjeroispovijesti iz g. 1530, koji ima svjetsko značenje za protestantizam, upravo na Dan reformacije u nedjelju 31. listopada predstavlja povijesni korak prema naprijed u razvoju ekumenskog dijaloga. U središnjem dijelu dokumenta doslovno se ističe: “Samo milošću vjere u Kristovo spasenjsko djelovanje, a ne na temelju naših zasluga bivamo prihvaćeni od Boga i primamo Duha Svetoga koji obnavlja naša srca te nas osposobljuje i zove da vršimo dobra djela”. Pojašnjava se stoga da se “uzajamne optužbe iz prošlosti ne odnose na katolički nauk i luteranski nauk o opravdanju na način na koji su te doktrine predstavljene u Zajedničkoj izjavi”.
Zajedno s predsjednikom Papinskog vijeća za jedinstvo kršćana Edwardom Idrisom Cassidyjem i predsjednikom Svjetskoga luteranskog saveza protestantskim biskupom Christianom Karuseom te više visokih uglednika dviju Crkava svečanom činu potpisivanja bilo je nazočno i stotine uzvanika iz cijelog svijeta. Njemačka javna glasila komentiraju događaj kao odlučni preokret u odnosima između katolika i luterana, gotovo 500 godina od reformacije koju je pokrenuo Martin Luther sa svojih 95 teza koje je 31. listopada 1517. prikucao na vrata crkve Svih svetih u Wittenbergu. Tim se činom potpisivanja ujedno počela zacjeljivati rana koja je otvorena prije pet stotina godina, kako je to u razgovoru za Radio Vatikan u povodu tog povijesnog događaja istaknuo kardinal Cassidy. Govoreći o važnosti Zajedničke izjave kardinal je rekao da “je riječ o jednom od najvažnijih pitanja iz doba reformacije”. “Može se reći da je ono bilo upravo u središtu prilika koje su dovele do raskola u zapadnoj Crkvi. Sada smo zajedno s luteranima iz cijelog svijeta pronašli oblik izražavanja iste vjere u temeljnu istinu o opravdanju, premda joj pridajemo različite naglaske”, rekao je kardinal Cassidy. Na novinarevu tvrdnju kako taj korak nema samo smisao u pogledu teološke rasprave već možda predstavlja također i duhovnu protegu, odnosno pitanje čovjekova spasenja, kardinal Cassidy je istaknuo da je ta izjava u određenom smislu teološka no da je to pitanje mnogo dublje jer je “prije svega riječ o spasenju koje dolazi od Našega Gospodina Isusa Krista, novom životu na koji smo pozvani živjeti po svom krštenju, o opravdanju jer s krštenjem započinje novi život koji nas vodi prema svetosti i vječnom životu”. “Rekao bih da je to više duhovno no teološko pitanje. Taj čin spasenja je istodobno božanski, jer je Isus Krist taj koji nas spašava, potom postoji i ljudski čimbenik gdje mi moramo surađivati s tom milošću. Gospodin nam daje milost da surađujemo s milošću”, rekao je kardinal Cassidy. Odgovarajući na novinarski upit može li se taj čin smatrati prvim korakom prema većem približavanju luteranima kardinal Cassidy je odgovorio potvrdno dodajući kako taj čin otvara vrata u buduće stoljeće. “Sveti Otac je u pripravi za Veliki jubilej zatražio promicanje pothvata koji će voditi većem jedinstvu kršćana. Još nismo stigli do kraja našeg puta. Postoje još mnoga pitanja koja moramo riješiti. Moramo još mnogo raditi, kako je rekao Papa: ‘To je dug i težak put, no ujedno ispunjen radošću'”, rekao je na kraju razgovora kardinal Cassidy.