Pariz, 25. 10. 1999. (IKA) – Voditelj Hrvatske katoličke misije u Parizu o. Zorislav Nikolić D.I. objavio je osvrt na događanja oko mise zadušnice za Antu Brunu Bušića u Parizu, te napise u različitim javnim glasilima. Osvrt donosimo u cijelosti:
“10. listopada 1999. u hrvatskoj crkvi Sv. Ćirila i Metoda u Parizu odslužena je prigodom redovite nedjeljne mise za zajednicu, posebna komemoracija za pok. Brunu Bušića, u nazočnosti njegovim posmrtnih ostataka, prigodom prijenosa istih u domovinu. Čitavo je ozračje bilo vrlo lijepo i pozitivno. Jedino smo mi svećenici iz vodstva Misije bili vrlo neraspoloženi i ogorčeni, jer je glavni organizator iz Zagreba g. Vice Vukojević, inače zastupnik u Saboru, izričito zabranio jednom našem kolegi-svećeniku da predvodi odnosno, da koncelebrira kod toga misnog slavlja. Riječ je o dr. Franji Topiću, svećeniku vrhbosanske nadbiskupije i predsjedniku Hrvatskoga kulturnog društva Napredak. Mi svećenici bili smo zgranuti zbog nečuvene cezaropapističke prepotencije, da jedan laik, tj. neklerik sam određuje što Crkva smije, a što ne smije raditi. Pritisnut posljedicama te vrlo nepromišljene i nerazumne odluke, g. Vukojević se kasnije branio na televiziji tobožnjim protokolom, napisanim u Zagrebu, odnosno, navodnom željom Brunine obitelji, da isključe svakoga drugog mogućeg svećenika iz koncelebracije, osim župnika i kapelana. Ovi razlozi – izgovori su vrlo prozirni, da ne reknem vrlo nategnuti i neobjektivni. Naime, koliko ja kao župnik – direktor ove Misije znam, nitko ne može propisati protokol za liturgiju u crkvi bez dogovora i pristanka odgovornih službenika Crkve (župnik, biskup…). Izričito jamčim, da o takom protokolu niti je bilo govora niti je kakva kopija došla do mene. Drugi izgovor je također vrlo manjkav. Prema pisanju Večernjeg lista od 18. listopada o. g., prema izjavama g. Vice Vukojevića i prema izjavi mr. Ante Petrića ravnatelja Zaklade ABB, Brunina se obitelj dogovorila (s kime? Sa mnom sigurno ne!) tko će predvoditi misu, ali nema ni spomena o tome tko smije koncelebrirati. A tu je bit problema, zabrana g. Vukojevića da koncelebrira svećenik Topić. A drugi su svećenici inače mogli. Uostalom, koliko ja znam iz svoga pastoralnog iskustva, pokojnikova obitelj želi da bude što više svećenika u koncelebraciji za pokojnika, jer što je više svećenika, to je veća čast i za pokojnika i za obitelj. Zato g. Ante Petrić izbjegava pravu problematiku, i – poput starih režimskih boraca, prekriva istinu i toljagaški udara po protivniku. Zaboravlja se, da nitko od odgovornih nije nama spomenuo tu želju obitelji, odnosno pitao za naše mišljenje i stav. Prigodom mog susreta s obitelji pok. Brune nitko ni riječi o tome. Dakle, kako god okrenemo stvari, problem je isti. Netko samovoljno određuje tijek i sadržaj liturgijskih obreda u crkvi a bez dogovora i pristanka odgovornih crkvenih službenika. Kako je uopće spomenuti svećenik Topić došao tom prigodom u središte pozornosti? Jednostavno zato što se slučajno našao u Parizu (vijećanje Vijeća europske biskupske konferencije za Islam), naša Misija prema staroj tradiciji ponudi svakom svećeniku u prolazu, da predvodi nedjeljnu misu, odnosno da koncelebrira u njoj. Nismo imali nikakva razloga da to ne ponudimo i dr. Franji Topiću, pogotovo zbog toga jer je i on, nešto slično poput Brune, uradio vrlo mnogo na dobrobit hrvatskog naroda u Bosni (i Hercegovini). Čak smo smatrali da će on svojom nazočnošću uzveličati ovaj događaj, te da pok. Bruno ne bi imao ništa protiv. Nakon iznesenih svih ovih detalja, ja kao najdirektniji sudionik ovih događaja u crkvi, javno protestiram protiv takvoga nasilnog ponašanja i miješanja laika, odnosno bilo kakve vlasti, u ustroj i organizaciju Crkve iznutra. Koristim prigodu da izrazim svoje duboko negodovanje također i zbog vrlo manjkavog, odnosno pristranog izvješća Hrvatske televizije istoga dana u večernjem Dnevniku. Naime, u svom izvješću o prijenosu posmrtnih ostataka pok. Brune 10. listopada, nisu prikazali ni jedan prizor sam mise ‘zadušnice’ za pok. Bruna niti absoluciju na kraju. Također nisu prikazali nazočnost brojne zajednice na toj zadušnici”.