U središtu mnogih intervenata sinodskih otaca okupljenih u Vatikanu u četvrtak 7. listopada bilo je pitanje europskog jedinstva i integracije useljenika. Mariborski biskup Franc Kramberger istaknuo je da Crkva mora jačati misao europskog zajedništva i zalagati se za pozitivne demokratske vrijednosti. Upozorio je kako “Europa nije samo jedan od kontinenata”, nego duhovna ideja snažno prožeta kršćanskim vrijednostima, “projekt i cilj”, koji se ne može ostvariti “od danas do sutra”, već se mora ustrajno slijediti.
I lisabonski je patrijarh Jose da Cruz Policarpo pozvao Europu na hrabrost i stvaralaštvo u svome ostvarenju, pri čemu katolici moraju preuzeti aktivniju ulogu i pritom biti pozorni na “znakove vremena”. Također je istaknuo kako Crkva u ime Uskrsloga Krista mora primiti svakoga tko “pokuca na vrata”.
Kršćansku solidarnost prema 18 milijuna useljenika u Europi zatražio je i predsjednik Papinskog vijeća za dušobrižništvo selilaca i putnika nadbiskup Stephen Fumio Hamao. Istaknuo je kako se Sinoda mora jasnim riječima zauzeti za njihovu obranu i poduprijeti njihove zahtjeve. Pritom je posebno spomenuo patnje žena koje su lažnim obećanjima dovedene u Europu, a zatim prisiljene ne prostituciju. Također je naveo kako su među useljenicima i brojni pravoslavni vjernici, a njihova nazočnost nudi mogućnost ostvarivanja “ekumenskog pokreta naroda”, pri čemu je vrijedno iskustvo skupova u Baselu i Grazu.
Budućnost Crkve vidljiva je u laičkim pokretima koji jačaju i šire se europskim kontinentom. Istaknulo je to u svojim govorima više sinodskih otaca, a o izvanrednom utjecaju laičkih pokreta govorio je i predsjednik Vijeća europskih biskupskih konferencija kardinal Miloslav Vlk. Praški je nadbiskup napomenuo kako su crkveni pokreti “popularni, puni energije i – za razliku od ostalih crkvenih ustanova – mladi”. Kardinal smatra da su ti pokreti dar Duha Svetoga modernoj Crkvi, kao što su to u srednjem vijeku bile redovničke zajednice.
U izvješću CNS navodi se kako mnogi smatraju da je odavanje takva priznanja crkvenim pokretima odgovor na osjećaj rezignacije glede budućnosti redovničkih zajednica. Tako je i kardinal Vlk izjavio da su mnoge velike redovničke zajednice nastale “prije mnogo stoljeća, pa njihove karizme možda nisu uvijek odgovarajuće sadašnjim crkvenim prilikama”. “Time ne želim reći da crkveni pokreti trebaju imati prednost, već da možda jače izražavaju potrebe današnjeg trenutka. Time, pak, ne želim reći da to redovničke zajednice ne čine, no one su svakako rođene u drugom vremenu, i ako još uvijek imaju snage i životnosti, trajat će i dalje”. Praški je nadbiskup izrazio nadu da će ova Sinoda “prepoznati crkveni model koji je manje vezan uz ustrojstva prošlosti, i shodno tome dati prostor laičkim pokretima i ostalim novim očitovanjima Duha Svetoga”.
Kardinal Vlk također je podsjetio kako je papa Ivan Pavao II. svima dao jasnu i snažnu poruku predsjedajući 1998. godine u Rimu skupu od više od 50 crkvenih pokreta.
U svome obraćanju sinodskim ocima utemeljiteljica fokolarina Chiara Lubich, između ostaloga je izjavila kako “mnogi doživljavaju Crkvu kao prilično gerijatrijsku ustanovu”, te istaknula kako upravo pokreti poput njenog Crkvi daju sliku “mladosti, entuzijazma i predanosti evanđelju”. Jedan od utemeljitelja Neokatekumenskog puta Kiko Arguello ističe kako njegov pokret pomaže ljudima da ponovno otkriju vjeru, nudeći model za sve ostale župe. Smatra da je nužna hitna obnova crkvenih struktura i poziva Svetu Stolicu da podupre taj njihov način evangelizacije.