Po prvi se put jedan pravoslavni biskup ispričao za nepravde nanijete grkokatolicima u Istočnoj Europi. Rumunjskopravoslavni nadbiskup za zapadnu i južnu Europu Iosif, u svom obraćanju sinodskim ocima 9. listopada istaknuo je pritom važnost međusobnog opraštanja na putu prema kršćanskom jedinstvu. Katolička crkva istočnog obreda u Rumunjskoj 1948. godine državnim je dekretom zabranjena i “vraćena” mjesnoj Pravoslavnoj crkvi. Nadbiskup Iosif europskim je biskupima također prenio bratske pozdrave Rumunjske pravoslavne crkve i njezina patrijarha Teoctista, podsjetio na Papin posjet njegovoj zemlji i mnoge pozitivne primjere ekumenske suradnje, kao što su ustanovljenje Komisije za teološki dijalog, i razmjena studenata i profesora. Nadbiskup Iosif toga je dana zajedno s više pravoslavnih, anglikanskih i luteranskih visokih crkvenih predstavnika nazočnih na Europskoj sinodi bio Papin gost na ručku.
Na opasnost utilitarističkog razumijevanja jedinstva kršćana upozorio je 9. listopada u svom govoru anglikanski biskup Gibraltara i kontinentalne Europe John Hind. Navodeći riječi Kristove oproštajne molitve iz Ivanova Evanđelja – “da budu jedno” ne samo da “svijet uzvjeruje” već “kao što smo mi jedno”, biskup Hind je poručio da uspostava jedinstva mora biti “više od uklanjanja prepreke koja ostalima priječi pristup vjeri”. Vjerodostojnost Crkve ne počiva samo na govoru, već življenju mira, svetosti, općinstva i apostolata, jer to nisu postavke samo Crkve, već su sržni čimbenici Kraljevstva Božjeg. Biskup Hind stoga je upozorio na nužnost potpuno razvidna jedinstva Crkve za današnju Europu.
O uspješnoj ekumenskoj suradnji govorio je na primjeru svoje zemlje finskopravoslavni svećenik Veikko Purmonen. Naveo je kako je u Finskoj danas uobičajena praksa da u područjima bez katoličkih crkava katolički svećenici slave euharistiju u pravoslavnim crkvama. Purmonen je također izrazio osobitu radost Finske pravoslavne crkve što je u svom samostanu Uusi Valamo imala priliku biti domaćin zasjedanja Vijeća europskih katoličkih biskupskih konferencija (CCEE).
Pravoslavna publicistkinja Irina Alberti govorila je o “nezamislivim teškoćama” evangelizacije u Rusiji. Istaknula je kako Pravoslavna crkva “nije očekivala pad komunizma, te ni danas ne uspijeva izići na kraj s novonastalim prilikama”. Pritom je upozorila kako je rusko pravoslavlje stalno izloženo velikom iskušenju da ga se zloporabi kao nadomjestak za marksističko-lenjinističku ideologiju. Vodstvo Ruske pravoslavne crkve omogućilo je njezino političko instrumentaliziranje, što je tu Crkvu izoliralo od zapadnog kršćanstva.
Milanski nadbiskup kardinal Carlo Maria Martini smatra da bi u rješavanju mnogih problema s kojima se Crkva danas suočava dragocjeno bilo iskustvo zajedništva i suradnje biskupa koje su njihovi prethodnici dijelili u tijeku Drugoga vatikanskog koncila. Premda su problemi poput posljedica koje nedostatak svećenika danas ima na sakramentalni život Crkve, zatim pitanja uloge žene u društvu i Crkvi, sudjelovanja laika u crkvenim ustanovama, seksualnosti i bračne stege kao i odnosa prema pravoslavlju razmatrana na više sinoda, kardinal ističe da ih je možda nužno osloviti u još univerzalnijem smislu.
Kardinal Martini ne slaže se s prijedlozima iznesenima u tijeku dosadašnjih radova Druge biskupske sinode za Europu, da se problem nedostatka svećenika riješi iznalaženjem novih, nesakramentalnih načina kojima bi se slavila Kristova nazočnost, i smatra da bi “kolegijalna rasprava o problemu zvanja” temeljena na iskustvu opće Crkve mogla donijeti nove odgovore i razmrsiti “doktrinalne i stegovne sporove koji se u Crkvi uvijek ponovno pojavljuju kao sporne točke”.
Govor kardinala Martinija privukao je pozornost javnosti i izazvao brojne rasprave. Na tiskovnoj je konferenciji 11. listopada tajnik Sinode lublinski nadbiskup Jozef Zycinski izjavio kako je “skeptičan prema prijedlogu milanskog kardinala da se pronalaženje novih načina naviještanja Evanđelja riješi eksperimentiranjem s novim crkvenim strukturama.”
“Forum europskih kršćanki i kršćana” dostavio je 11. listopada svoju deklaraciju “Pružite Europi nadu” u velikoj žutoj kuverti papi Ivanu Pavlu II., a putem faxa generalnom tajniku Europske sinode kardinalu Janu Schotteu. Naime, prema riječima predsjednika njemačkog ogranka Christiana Weisnera nitko od predstavnika Svete Stolice nije želio osobno preuzeti Deklaraciju, već im je kardinal Schotte predložio da ju sinodskim ocima dostave poštanskim putem.
Međunarodni pokret naroda u Crkvi “Mi smo Crkva” i Europska mreža “Crkva na potezu” organizirali su Forum katoličkih laika u znak prosvjeda što su “glasovi običnih katolika” isključeni iz radova Druge biskupske sinode za Europu. Na skupu u Santa Severi nedaleko Rima okupilo se od 7. do 10 listopada 120 sudionika iz 11 europskih zemalja, kao i promatrači iz Latinske Amerike i SAD-a.
Pojašnjavajući namjere pokreta na konferenciji za novinare 11. listopada, glasnogovornik Europske mreže Isaac Wust istaknuo je kako su katolički vjernici “zrele i odgovorne osobe spremne i voljne dijeliti teret i odgovornost odlučivanja u Crkvi”. Deklaracija stoga poziva na osnivanje stalnog vijeća svećenika i laika koje će upravljati Crkvom. Kako prenosi CNS, novu crkvenu vladu tvorilo bi predstavničko vijeće svećenika i laika na “načelu subsidijarnosti, slobode i savjesti, uz sudjelovanje svih koji su uključeni u donošenje odluka, osobito u pitanjima imenovanja biskupa i izričaju zajedničke vjere Božjeg naroda”. Pored strukturalnih promjena, deklaracija također poziva “na hrabre promjene” u crkvenom učenju, koje je, kako se ističe, “izazvalo mnoge patnje mnogobrojnim kršćanima”. Pritom navode zabranu umjetne kontracepcije, uskraćivanje sakramenata rastavljenima i ponovno vjenčanim katolicima, zabranu ređenja vjenčanih muškaraca, zabranu ređenja žena i nepoštivanje prava homoseksualnih osoba.
Komentirajući zahtjeve laičkog pokreta, pomoćni biskup u Paderbornu Reinhard Marx izjavio je kako je “možda pitanje strukture jedno od problema Crkve, ali svakako ne najvažnije”. Smatra da bi prvo pitanje trebalo biti “koja je crkvena poruka i zašto ima toliko problema probiti se?” Biskup Marx također je poručio da se na Sinodi raspravlja o temeljnim pitanjima budućnosti Crkve, a “ne tek kozmetičkim mjerama”.