Vatikan, 9. 10. 1999. (IKA) – “Pio XII. i Drugi svjetski rat u vatikanskim arhivima” naslov je nove knjige francuskog isusovca o. Pierrea Bletta, profesora suvremene povijesti na Papinskom sveučilištu Gregorijana u Rimu. Knjigu su u petak 8. listopada u tiskovnom uredu Svete Stolice predstavili sam autor, te predstojnik Kongregacije za katolički odgoj kardinal Pio Laghi. Riječ je o sažetom pregledu dokumenata i pisama koje su autor i još trojica isusovaca ranije prikupili iz vatikanskih tajnih arhiva što je u razdoblju od g. 1965. do g. 1981., objavljeno u djelu od 12 svezaka pod naslovom “Akti i dokumenti Svete Stolice iz vremena drugoga svjetskog rata”. Tumačeći pozadinu svog djela o. Blettt je istaknuo kako je dobro poznato da se “nekoliko godina nakon smrti Pija XII. protiv njega zahuktala kampanja, čiji su pokretači i dalje nepoznati,” te kako je stoga Pavao VI., koji je bio najbliži suradnik Pija XII., odlučio objaviti arhivske dokumente iz tog razdoblja. Tih 12 djela plod su pomnog istraživanja dokumenata iz doba drugoga svjetskog rata koji su sačuvani u povijesnim arhivima diljem Europe kao i pisama u kojima su biskupi iz europskih zemalja pod nacističkom vlašću izvješćivali Svetu Stolicu o tragičnoj stvarnosti nacističkih progonstava i mučenja, no istodobno su pozivali na oprez kako se ne bi izazvala osveta nacista i još strašnija krvoprolića. Upravo to je bio razlog zbog kojeg se Pio XII. opredijelio za diplomatski put namjesto za oštru osudu nacističkog režima, kako je jednom prilikom sam rekao “da se ne izazove još veća propast i žalost”. Da stanje onih koji su bili izloženi nacističkim progonima ne učini još nepodnošljivijim bila je prvenstvena briga Svete Stolice u tom razdoblju. Ne bi li, da se postupilo suprotno, bile izazvane još strašnije posljedice po 40 milijuna njemačkih katolika i tolike druge koji su živjeli na područjima pod vlašću nacista? To strašno i uznemirujuće pitanje ipak nije spriječilo odlučniju reakciju Svete Stolice na nacističke progone u zemljama koje su u određenoj mjeri ipak uspjele sačuvati određenu samostalnost u odnosu na njemačku vlast, poput Rumunjske, Slovačke, Hrvatske i Mađarske. Rezultati tog djelovanja sadržani su u ponavljanim osudama Svete Stolice režima, osobito preko apostolskih nuncijatura, u tim zemljama kao i brojne zahvale koje su Piju XII. u tijeku i nakon rata upućivale brojne židovske udruge i uglednici. O zauzimanju Pija XII. svjedoči naposljetku i podatak koji je obznanio jedan izraelski povjesničar: zahvaljujući pomoći koju je u tijeku najstrašnije tragedije u povijesti čovječanstva pružio Pio XII. od holokausta je spašeno 850.000 Židova.