KRAŠIĆ: PROSLAVLJENA PRVA OBLJETNICA PROGLAŠENJA STEPINCA BLAŽENIM
Krašić (IKA )
Krašić, 4. 10. 1999. (IKA) - U povodu prve obljetnice proglašenja blaženim kardinala Alojzija Stepinca svečano misno slavlje 3. listopada u Krašiću je predvodio don Ivan Čubelić. U propovijedi je don Ivan istaknuo kako je činom proglašenja blaženim kard
Krašić, 4. 10. 1999. (IKA) – U povodu prve obljetnice proglašenja blaženim kardinala Alojzija Stepinca svečano misno slavlje 3. listopada u Krašiću je predvodio don Ivan Čubelić. U propovijedi je don Ivan istaknuo kako je činom proglašenja blaženim kardinala Stepinca, papa Ivan Pavao II. istodobno odao priznanje za vjernost i ustrajnost velikom broju mučenika koji su tijekom stoljeća nikli u ovim krajevima od vremena Rimskoga carstva i otomanske vladavine, pa do naših vremena. Osvrnuo se i na skrb kardinala Stepinca za Crkvu što je vidljivo iz Pastirskog pisma kojega je nadbiskup uputio svećenicima Zagrebačke nadbiskupije 20. rujna 1945. godine. Istaknuo je kako je Stepinac u vrlo teškim vremenima za Crkvu i hrvatski narod nastupao, pisao i govorio javno te je svatko mogao znati da je njega nosila duhovna, a ne politička briga. “Ipak je optužen, zatvoren, uklonjen. Nije se to dogodilo slučajno. Čistka je bila usmjerena upravo na ljude s istaknutim moralnim i duhovnim kvalitetama jer oni su bili nepokolebljiva prepreka nehumanom i nemoralnom ponašanju onih koji sebe proglašuju vrhovnim autoritetom na svim područjima”, rekao je don Čubelić. Usporedivši današnju Crkvu u Hrvatskoj s onom iz Stepinčeva doba, prema predvoditelju misnog slavlja, jasno uočavamo da se još nije u potpunosti oporavila od progona i dugotrajne potlačenosti. Dodao je kako je dolaskom komunističke vlasti 500 svećenika umoreno što se odrazilo u trajnom manjku duhovnih zvanja u našoj domovini. Don Ivan je istaknuo da je vjeronauk uveden u osnovne i srednje škole, župnici su ga i do sada održavali u crkvama, ali “naša Crkva još se nije ohrabrila započeti vjerske pouke na sveučilištima. Katehizacija studenata i radničke mladeži čak je oskudnija nego li za vrijeme komunizma, manje se radi s mladima i s obiteljima”. Postavio je pitanje što se događa s katoličkim školama i đačkim domovima u Hrvatskoj. Osvrnuo se i na zapostavljanje katoličkog tiska, ocijenivši kako je katolički tisak jednako tako kao i duhovne knjige gotovo zanemaren, napominjući da za duhovno i uopće kulturno uzdizanje nije dovoljno samo gledati televiziju i slušati radio.