Beč, 1. 10. 1999. (IKA/KAP) – Obveznu i stručnu izobrazbu dušobrižnika koji skrbe za rastavljene i ponovno vjenčane bečki teolog prof. Paul M. Zulehner smatra jednim od važnijih izraza iskrenosti i ozbiljnosti Crkve u skrbi za te vjernike. Na okruglom stolu priređenom u povodu 10. obljetnice “Platforme za rastavljene i ponovno vjenčane” (WIGE), prof. Zulehner taj je pokret posebice pohvalio zbog djelatne pomoći svima koji trpe nakon rastave braka. Osobito ga raduje što u središtu pozornosti te problematike više nije mogućnost primanja sakramenata već pronalaženje načina kako psihički preživjeti sve posljedice rastave braka. Naime, bečki teolog ističe kako su rastavljene osobe “duševni beskućnici” u današnjem društvu koje sve manje cijeni odnose i obitelj, te upozorava da im Crkva treba posvetiti posebnu pozornost i skrb. Kako prenosi Kathpress, prof. Zulehner također smatra da Crkva danas “neumjereno precjenjuje brak”, sve manje poštujući da je on zapravo “svjetovna činjenica” i tvrdi da su mnogi današnji brakovi u krizi upravo zbog “pretjeranih religijskih zahtjeva”. Stoga poziva na veću međusobnu suradnju onih koji u zajednicama skrbe za pripravu na brak, jer imaju mogućnost pravodobno se suočiti s mogućim problemima, kao i ohrabriti one koji u brak sumnjaju.
Crkveni pravnik Franz Xaver Brandmayr upozorio je na netočnost “uglavnom svega” što se u javnosti može čuti o crkvenom postupku proglašenja ništavnosti braka. Tako se, između ostalog, može čuti da je ono rezervirano za “gornjih 10.000”, jer je “postupak nevjerojatno skup i jako dugo traje”. Brandmayr je istaknuo kako se njemu osobno sviđaju propisi Istočnih crkava, u kojima također vrijedi načelo nerazrješivosti braka, no koje ipak dopuštaju ponovnu ženidbu.
Svoj prilog raspravi dala je i obiteljska terapeutkinja Elisabeth Wieser-Hoermann, koja je upozorila da su brakovi “možda sklopljeni na nebu, ali se odigravaju vrlo zemaljski”. Istaknula je kako su mnogi koji od nje traže savjet u svoje veze ušli s vrlo visokim idealima i smatra kako “bi bila velika šteta da upravo ti stručnjaci za razorene životne odnose” svoje iskustvo ne mogu dati na korist Crkvi.