Rim, 10. 9. 1999. (IKA) – Potpomognuto samoubojstvo (eutanazija) u središtu je međunarodnoga znanstvenog skupa “Na zalazu života” koji su u Rimu zajednički priredili Papinsko sveučilište “Regina Apostolorum” i Institut za bioetiku katoličkog sveučilišta Presvetog Srca. Tim povodom priređena je u četvrtak 9. rujna tiskovna konferencija na kojoj su se novinarima obratili potpredsjednik Papinske akademije za život i ravnatelj spomenutog Instituta mons. Elio Sgreccia te profesorica Rita Marker.
Mons. Sgreccia na početku je istaknuo kako je “skup potaknut sviješću da među programima globalizacije, koji se trenutno ostvaruju diljem svijeta, postoji i jedan koji ima za cilj globalizaciju smrti, u smislu da postoje organizirane snage koje, novčano potpomognute, svjesno planiraju ubijanje ljudskih bića”. U tome smislu mons. Sgreccia ističe tri fronta: pobačaj, kontrolu priraštaja – posebno djelovanja na svjetskoj razini proizišla s poznatih konferencija o pučanstvu – te plansko ubijanje umirućih, koje je započelo prije nekoliko godina. Postupak se opravdava tobožnjom nakanom da se umirućeg poštedi daljnjih patnji. U stvari, smatra mons. Sgreccia, “nesnosne patnje, s napretkom medicine, više ne postoje”. Činjenica je da je riječ o “složenim planovima”. No, koji je njihov cilj? “U svijetu postoje mračne sile, no i mislioci, teoretičari koji zastupaju mišljenje da čovječanstvo, da bi u hedonističkom smislu bilo sretno, mora biti sačinjeno od ograničenog broja osoba. Treba stoga smanjiti broj ljudi pod svaku cijenu i pomoću najdrastičnijih mjera. U tom pogledu posebno treba ograničiti nazočnost ljudskih života koja su na teret: to je socio-biologistička, selektivna, eugenetička teorija koja se krije u pozadini brojnih planova, kako znanstvenog istraživanja tako i političkih programa. Uviđa se da se gospodarstvo ne može održati ako nema djece, ako nema mladeži” te se možda zbog toga nastoji smanjiti broj umirućih.
Što, dakle, činiti pred tako dramatičnim prilikama? U vezi s tim na kongresu je predložen preokret u načinu razmišljanja kako se smrt više ne bi promatrala kao tragedija već kao “novo rađanje”, “radosni događaj”… “Umirući prelazi iz stanja uključenosti u zemaljsko stanje koje nam onemogućuje vidjeti lice Boga, od kojeg primamo sav život, pomoć i spasenje, kao u bolnom porođaju, u novo rađanje, kako je smrt Crkva oduvijek nazivala, u stanje punine života u kojem možemo izravno gledati Božje lice. Započinjući od duhovne obnove predlaže se također medicinska koja će ukazati na ispraznost potpomognutog samoubojstva”, rekao je mons. Sgreccia.
Na kongresu nije nedostajalo pozitivnih iskustava. Prof. Rita Marker, zauzeta u organizaciji koja se bori protiv eutanazije, izvijestila je kako njihovi članovi pružaju informacije o potpomognutom samoubojstvu novinarima, javnim glasilima, televiziji i radiju i istodobno nastoje organizirati skupine osoba kako bi stvorili javno mišljenje zauzeto u obrani ljudskog života protiv potpomognutog samoubojstva. “Vidjeli smo da, kada ljudi doista uvide što je eutanazija, zauzimaju sasvim suprotni stav”, rekla je prof. Marker.