Zagreb, 8. 7. 1999. (IKA) – U povodu 30. obljetnice kako je Caritas zagrebačke nadbiskupije započeo skrbiti o izvanbračnoj djeci, siročadi ili djeci o kojom se roditelji nisu mogli brinuti, misu zahvalnicu predvodio je u zagrebačkoj katedrali 7. srpnja zagrebački nadbiskup Josip Bozanić zajedno s kardinalom Franjom Kuharićem, ravnateljima biskupijskih Caritasa te više svećenika.
Na početku misnog slavlja ravnateljica Caritasa zagrebačke nadbiskupije Jelena Brajša podsjetila je na proteklih 30 godina od kada je Caritas prihvatio prvo dijete do današnjih dana, te je zahvalila Bogu za 30 godina posvećenih djeci, smatrajući da je svako, pa i neželjeno dijete, dar Božji. Posebno je zahvalila kardinalu Kuhariću, djelatnicima Caritasa i svim dobročiniteljima koji su potpomogli i pomažu djeci.
Propovijedao je don Živko Kustić, koji je istaknuo kako nema neželjene djece i da je svako dijete koje je začeto od Boga željeno. Podsjetio je na ulogu Crkve i Caritasa u današnjem društvu, upozorivši da se i danas kroje zakoni o pobačaju kao da Boga nema. Poručio je da jedino s Bogom možemo spašavati djecu i ljude učeći ih da nisu neželjeni na ovom svijetu. Polazeći od biblijskog psalma “Ako me otac i majka ostave, Gospodin me je prihvatio”, don Živko je istaknuo kako je to mjesto gdje se ističe da je svaki čovjek željen od Boga, bez obzira koliko su ga željeli ili nisu njegovi biološki roditelji. Upozorio je da se u suvremenoj znanosti, posebice u zapadnim zemljama, Americi i Francuskoj, javlja pojam “projekt roditeljski naum”, prema kojemu bi zametak postajao ljudsko biće ne zato što ima ljudsku narav određenu sasvim novim genetskim kodom, vlastitim DNA, nego po tome prihvaća li ga ili ne zajednica, konkretno njegova obitelj. U francuskim pravnim krugovima javlja se misao da ta nakupina stanica, zigota, koja predstavlja prvi stupanj ljudskog zametka jest ili nije ljudsko biće prema toj relaciji s roditeljima koji ga žele. Neki katolički mislioci upozoravaju da to podsjeća na marksiste koji su čovjeka smatrali čistim produktom društvenih odnosa, dok je don Živko primijetio da to zapravo podsjeća da već u Bibliji postoji to poimanje, samo da umjesto nesigurne ljubavi i želje roditelja stoji ljubav za svako začeto ljudsko biće kojom Bog baš tu konkretnu osobu ljubi svojom vječnom ljubavlju. U tome svjetlu, kao je rekao propovjednik, osobito je istaknuta uloga Boga kao oca, čemu je posebno posvećena ova godina u pripravi za Veliki jubilej 2000. godine.
Na kraju mise nadbiskup Bozanić također je poručio da smo svi djeca Crkve i da smo potrebiti majčinske ljubavi Crkve te također zahvalio svima koji su pripomogli djelovanju Caritasa. Djeca iz Caritasova Dječjeg centra Brezovica izvela su u narodnim nošnjama prigodni program u katedrali, a nakon misnog slavlja okupljeni su mogli razgledati i prigodnu izložbu djece o kojima Caritas zagrebačke nadbiskupije skrbi već 30 godina u svojim centrima.
Caritas je 7. srpnja 1969. godine prihvatio prvo napušteno i ostavljeno novorođenče, a u 30 godina djelovanja skrbio je o 2.870 djece.