Rim, 24. 6. 1999. (IKA) – Jure Bogdan, svećenik splitsko-makarske nadbiskupije, obranio je na Papinskom Lateranskom sveučilištu u Rimu u srijedu 23. lipnja, doktorsku tezu. Naslov doktorske disertacije koju je izradio pod vodstvom prof. Michaela Fussa je “Univerzalni život: izvorno kršćanstvo ili nova objava? Teološko-pastoralna prosudba”. Ispitnom komisijom u kojoj su, uz glavnog moderatora Fussa, bili profesori Giuseppe Scarvaglieri, Pietro Coda, Giuseppe Lorizio i Paolo Selvadagi, predsjedao je dekan teološkog fakulteta prof. Renzo Gerardi.
Radnja, pisana na talijanskom jeziku, sastoji se iz tri dijela. U uvodnom dijelu Bogdan pregledno iznosi svu složenost pojave novih religioznih pokreta -sljedbi u svijetu. Pred tom pojavom društvo i Crkva ne mogu ostati neutralni. Često moraju zauzimati konkretne i jasne stavove pred pojedinim postavkama i činima jer novi religiozni pokreti duboko zahvaćaju u svjetonazorski, a time onda i moralno-etički i društveni život čovjeka uopće.
Ocrtavajući sociološko-religijski okvir pojave novih religioznih pokreta – sljedbi Bogdan u prvom dijelu disertacije predstavlja utemeljiteljicu Gabrielu Wittek (1933) i nastanak nove religije Univerzalnog života. “Proročica” Wittek, inače podrijetlom iz njemačke katoličke obitelji, od 1975. godine do danas prenosi navodne božanske poruke za cijelo čovječanstvo. Uz posve pogrešno tumačenje biblijskih tekstova “proročica” vrlo često koristi ideje i meditacijske prakse iz azijskih religija. To je protumačivo uskom povezanošću s profesorom Walterom Hofmannom koji je tražeći odgovore na temeljna životna pitanja više puta boravio na Dalekom Istoku gdje je učio jogu, upoznavao religijske i filozofske svjetonazore. Nakon prvih početničkih i dosta nesigurnih koraka, nastaju nove strukture i mehanizmi za promicanje Gabrielinih ideja. Stvorena je religija “Univerzalni život” koja sebe definira “unutarnjom religijom”, “pravom svjetskom religijom”. Zajednica Novi Jeruzalem sa svojim sjedištem u Wuerzburgu je zajednica odgovornih koja je sa sklapanjem Novog Saveza “Vječnog Oca” sa čovječanstvom (1989) postala “Zajednica Saveza za Kraljevstvo mira Isusa Krista”. Budući da “nutarnja religija” pretendira u potpunosti promijeniti sliku svijeta sljedbenici su se dobro organizirali otvarajući svoje trgovine, poduzeća, klinike, odgojne centre, odmarališta, naselja. Premda žestoko kritiziraju hijerarhijske strukture tradicionalnih crkava stvaraju vlastite a od podanika traže strogo opsluživanje i poslušnost. Neprimjerenim stilom i riječima neumorno kritiziraju Katoličku i Evangeličku Crkvu. Tradicionalno kršćanstvo, drže u Univerzalnom životu, izdalo je načela i praksu Isusa iz Svetog Pisma. Razdoblje Ribe prolazi i ulazimo u novo razdoblje Vodenjaka. Počinje se ostvarivati tisućgodišnje Božje Kraljevstvo. Čovječanstvu predstoje apokaliptička vremena i događaji. Sljedbenici su vegetarijanci i moraju strogo obdržavati objavljena pravila ponašanja ako se žele približiti Bogu. U svom djelovanju obilno koriste suvremena sredstva društvenog priopćivanja: internet, radio, audio-kasete, tisak… Zapažena im je djelatnost i u Hrvatskoj. U vrijeme domovinskog rata, u svome glasilu “Christusstaat” objavili su više grubih protuhrvatskih tekstova.
Premda se žestoko bore protiv svih dogmi, njihova objava počiva na “istinama” koje treba slijepo prihvatiti. U drugom dijelu Bogdan sažima i iznosi glavne idejne postavke “dogme” Univerzalnog života. Gabriela naučava da objava nije završila smrću posljednjeg apostola kako bi htjele tradicionalne Crkve. Ona kulminira danas kroz Gabrielin govor. Trinitarni nauk posve je oprečan tradicionalnom učenju Crkve. Duh Sveti nije božanska osoba, a njegovo najviše i prvo očitovanje je Bog Otac. Isus je Sin Boga Oca i Sotone – prvoga ženskog neanđeoskog bića, ističe to učenje. Stvaranje vidljivoga i nevidljivog svijeta je Božje djelo. Pad anđela razlog je nastanka materije i čovjeka. Čovjek je sastavljen od duše i tijela. Tijelo je zgusnuta duhovna energija, samo omotač. Reinkarnacija i seljenje duša je temeljna istina Gabrielina nauka kojom želi dati odgovore na egzistencijalna pitanja o problemu zla i patnje u svijetu. Čovjek se u ovome životu čisti. Može ovdje na zemlji i u duhovnoj sferi čišćenja iskusiti pakao koji nije vječna eshatološka stvarnost. Meditacijske i iscjeliteljske metode koje nudi Gabriela pomažu čovjeku da se približi Bogu. Cilj ovih metoda i uopće program Univerzalnog života je povratak čovjeka Bogu. On mora postati jedno s Božanskom sviješću, s njome se stopiti, vratiti se svome ishodištu.
Treći i posljednji dio Bogdanova rada je kritičko vrednovanje Univerzalnog života koji ima sva svojstva sinkretističke sljedbe, novoga religioznog pokreta. Ima sve osobine New Age-a i kao takav je tipičan. Ne spada ni u tzv. kršćanske sljedbe i posve je izvan kršćanstva. U svojoj biti Univerzalni život, koji se predstavlja kao izvorno kršćanstvo, njegova je potpuna negacija. U završnom dijelu Bogdan iznosi konkretne pastoralne odgovore, pokušaje i smjernice Crkve pred izazovom Univerzalnog života i uopće novih religioznih pokreta u svijetu.
Jure Bogdan rođen je 9. studenoga 1955. u Donjem Docu u Omiškoj općini u Poljicima. Osnovnu školu završio je u rodnome mjestu, gimnaziju u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu. Filozofsko-teološki studij završio je također u Splitu. Za svećenika splitsko-makarske nadbiskupije zaređen je 22. lipnja 1980. u splitskoj prvostolnici. Od 1980. do 1984. godine bio je na službi kapelana u župi sv. Nikole biskupa u Metkoviću. U jesen 1984. preuzeo je službu duhovnika u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu 1992. godine kada je i poslan na studij pastoralne teologije u Rim. 2. prosinca 1996. godine imenovan je rektorom Papinskoga Hrvatskoga zavoda sv. Jeronima.