Rim, 16. 6. 1999. (IKA) – “Zadaća je televizije tumačiti liturgijski čin pozorno i uz njegovo puno poštivanje do te mjere da bude usmjeren prema tome da kod onoga koji ga prati (koji je zapriječen bolešću ili posebnim razlogom) izazove želju da mu bude izravno nazočan”, Tim je riječima don Giuseppe Busani, liturgičar i ravnatelj Liturgijskog vijeća Talijanske biskupske konferencije komentirao zaključke skupa koje je to Vijeće, zajedno s Vijećem za sredstva društvenog priopćivanja, proteklog tjedna priredilo u Frascati o prijenosu misnog slavlja na televiziji. “Televizijski prijenos liturgijskog slavlja”, nastavio je don Brusani, “onome koji ga prati mora govoriti: ‘tu je tvoje mjesto, sjeti se da otud dolaziš’ te ga poziva da ponovi: ‘vratit ću mu se’. Dakle polazište i cilj kojem se teži uvijek je liturgijsko slavlje”. Misno slavlje na televiziji ukoliko “poštuje obredni jezik” može također postati “navještaj, poruka i poziv onome koji se udaljio od Crkve”. U ponovnom promišljanju televizijskog predstavljanja misnog slavlja potrebno je vrednovati ljepotu i bogatstvo obreda, očitujući njegove različite izražaje i pobuđujući novu želju da ga se vidi, sluša i u njemu sudjeluje, rekao je don Brusani. Među zahtjevima s toga skupa istaknuta je također nužnost “ponovnog ujedinjavanja liturgičara i djelatnika na televiziji kako bi se produbila uzajamna svijest s ciljem poštivanja u najvećoj mjeri dvaju jezika koji su različiti ali ne i nespojivi”.