Sosnowiec, 15. 6. 1999. (IKA) – Desetog dana pastoralnog pohoda pape Ivana Pavla II. Poljskoj u gradu Sosnowiec, velikome industrijskom središtu zemlje i sjedištu istoimene biskupije, u ponedjeljak 14. lipnja, priređen je susret sa stanovnicima toga grada. Govor koji je Sveti Otac održao tom prigodom bio je posvećen čovjekovu radu odnosno, kako je istaknuo Papa podsjećajući na Izvješće o stvaranju, čovjekovu odgovoru Božjoj zapovijedi čovjeku da sebi podloži zemlju čime čovjek, u ulozi sustvaratelja, potvrđuje svoju sličnost s Bogom. Govoreći o božanskoj perspektivi sudjelovanja u djelu stvaranja koji svakom ljudskom trudu daje pravi smisao i dostojanstvo, Papa je istaknuo da bez njih “rad lako može biti lišen svoje subjektivne protege”. “Na taj način čovjek koji ga vrši prestaje biti važan te jedino što vrijedi je materijalna vrijednost onoga što čini. Čovjek se više ne shvaća kao tvorac, kao onaj koji stvara, već kao sredstvo proizvodnje”, upozorio je Papa. Upozorio je također da se posvuda u ime tržišnih zakona zaboravljaju prava čovjeka. “To se, primjerice, događa”, kaže Papa, “kada se smatra da gospodarska zarada opravdava gubitak posla za nekoga koji zajedno s poslom gubi također svaku mogućnost uzdržavanja sebe i obitelji. To se događa i kada se, kako bi se povećala proizvodnja, radniku niječe pravo na odmor, na skrb za obitelj, na slobodu organiziranja vlastite svakodnevice. Tako je uvijek kada se vrijednost rada definira ne prema čovjekovu naporu već prema cijeni proizvoda što dovodi do toga da plaća ne odgovara uloženom trudu”. Sami su, pak, radnici izloženi drugoj vrsti opasnosti: naime da podlegnu napasti da rad tretiraju isključivo kao izvor materijalnog bogatstva. “Rad naime”, pojasnio je Papa, “može dominirati čovjekovim životom do te mjere da ovaj prestane skrbiti za vlastito zdravlje, razvoj vlastite osobnosti, sreće svojih bližnjih i, na kraju, svog odnosa s Bogom”. Papa stoga potiče na pobuđivanje savjesti svih jer, premda državne ili gospodarske strukture imaju utjecaj na vladanje u odnosu na rad, ipak njegovo dostojanstvo na prvome mjestu ovisi o ljudskoj savjesti. U njoj se naime u konačnici ispunjava njegova vrijednost. “U savjesti neprestano odjekuje Stvoriteljev glas koji ukazuje na ono što je izvorno dobro čovjeka i svijeta. Onaj koji je izgubio ispravni sud savjesti može blagoslov rada preobraziti u prokletstvo”, rekao je Papa. “Potrebna je mudrost da se otkrije uvijek nova nadnaravna protega rada koji je dan čovjeku kao Stvoriteljeva zadaća. Potrebna je ispravna savjest za pravedno razlučivanje konačne vrijednosti vlastitog djela. Potreban je duh žrtvovanja da se na oltar blagostanja ne nudi vlastita ljudskost i sreća drugih”, rekao je Papa. Ističući važnost Crkve u Poljskoj u izvršenju te zadaće, Papa je istaknuo da današnji čovjek, osobito radnik, treba Crkvu koja će svjedočiti Božju nazočnost u svijetu. “Vremena se mijenjaju, ljudi i prilike se mijenjaju, rađaju se novi problemi. Crkva ne može zanemariti te promjene, ne može ne prihvatiti izazove koji se javljaju zajedno s njima. Čovjek je prvi i temeljni put Crkve, put njegova svakodnevnog života i njegova iskustva, njegova poslanja i njegovih napora. Stoga Crkva našeg doba mora biti svjesna svega onoga što se tome protivi kako bi ‘ljudski život bio sve više ljudski, kako bi sve ono što sačinjava taj život odgovaralo na pravo čovjekovo dostojanstvo. Jednom riječju mora biti svjesna svega onoga što je suprotnom tome procesu”, rekao je Papa.