Istina je prava novost.

O ČEMU TREBAJU PISATI KATOLIČKI NOVINARI?

Chicago, 2. 6. 1999. (IKA/CNS) - Katolički novinari iz Sjedinjenih Američkih Država i Kanade održali su svoju godišnju skupštinu, koja je bila posvećena socijalnom nauku Crkve, a na njoj su dodijeljene i godišnje nagrade katoličkim novinarima i novinama

Chicago, 2. 6. 1999. (IKA/CNS) – Katolički novinari iz Sjedinjenih Američkih Država i Kanade održali su svoju godišnju skupštinu, koja je bila posvećena socijalnom nauku Crkve, a na njoj su dodijeljene i godišnje nagrade katoličkim novinarima i novinama. Zadatak je katoličkih novinara izvještavati o življenju Radosne vijesti u svijetu, a ne posvećivati preveliku pozornost djelovanju crkvene hijerarhije, rekao je u svome pozdravnom govoru domaćin skupa čikaški kardinal Francis E. George, upozoravajući da se upravo po tome katoličke novine trebaju razlikovati od “vjerskih rubrika” u ostalim, nekatoličkim novinama. “Najjednostavnije je izvještavati o aktivnosti biskupa ili crkvenih ustanova”, rekao je kardinal George, no to je propuštanje važnosti događaja u Crkvi. “Milost je uvijek nova, a hijerarhija je uvijek stara”, istaknuo je kardinal namignuvši slušateljima, dodajući kako je zadatak katoličkih novinara bilježiti život i djelovanje Milosti u svijetu.
Čikaški svećenik i teolog mons. John J. Egan pozvao je okupljene katoličke novinare da posebnu pozornost posvete – “strogo čuvanoj tajni u Crkvi” – crkvenome socijalnom nauku. Crkveni socijalni nauk ne bi se trebao proučavati samo na teološkim fakultetima, nego i u svakodnevnom životu, a novinari bi se u njemu trebali trajno obrazovati, mišljenja je mons. Egan. U raspravi koja je uslijedila dvojica svećenika sociologa govorili su o različitim “rubnim” skupinama u društvu i Crkvi – homoseksualcima, narkomanima, alkoholičarima i beskućnicima, kao i o udovicama i udovcima, rastavljenim parovima, samohranim roditeljima i napuštenoj djeci. Posebno je upozoreno kako tim skupinama i svećenici – kao pastoralni djelatnici – i novinari koji pišu o njihovim sudbinama moraju pristupati s pozornošću i razumijevanjem, čuvajući njihovo dostojanstvo.
Također je bilo riječi i o istraživanju koje je objavljeno god. 1996. u jednome katoličkom magazinu, a koje je željelo razlučiti što znači, često u javnosti upotrebljavan termin “katolički glasač”. Ispitani su se katolici prema tome istraživanju podijelili na “aktivne” i “neaktivne”. “Aktivni” su oni koji redovito sudjeluju na misama, pripadaju različitim katoličkim udrugama, te snažno podupiru biskupe i Papu. Istraživanje je pokazalo kako ta skupina katolika glasuje jednako kao i evanđeoski kršćani, to jest podupiru republikance. “Neaktivni” katolici neredovito odlaze u crkvu, ne pripadaju crkvenim pokretima i kritiziraju crkveno vodstvo, a na prošlim izborima glasovali su za kandidata demokrata Billa Clintona.
Skupština je završila misom posvećenom svim katoličkim novinarima, koju je predslavio predsjednik Papinskoga vijeća za sredstva društvenog priopćivanja nadbiskup John P. Foley. On je pozvao katoličke novinare u SAD-u i Kanadi da svojim radom svjedoče Božju ljubav prema ljudima, te da pišu tako da njihov rad ne ostane samo zabilježen u knjižnicama i arhivima, nego i u srcima i mislima ljudi za koje pišu i u također u Božjim mislima, koji će “sigurno prepoznati one koji su pomogli posredovati njegovu Riječ ljudima”. Katolički novinari u svojim napisima nikada ne bi smjeli izostavljati “bijele vijesti”, te vijesti o djelima koje Crkva čini u Gospodnje ime, rekao je nadbiskup Foley.