Split, 1. 6. 1999. (IKA) – Teologija u Splitu upriličila je, 31. svibnja, predavanje i raspravu na temu “Kršćani i politika u Hrvatskoj danas. Od spornog odnosa, preko tradicije zaziranja do imperativa zauzetosti”. Predavač je bio dr. Neven Šimac, pravnik i politolog, francuski državni službenik u programu PHARE, a sudjelovao je i dr. Marko Gjidara, pravnik i politolog, dekan Pravno-ekonomskog fakulteta u Melunu na Sveučilištu Pariz II. Uz splitsko-makarskog nadbiskupa i metropolita Antu Jurića, profesore i studente Teologije i Teološko-katehetskog instituta u Splitu, predavanje su pratili i ostali istaknuti djelatnici iz vjerskoga, znanstvenog i kulturnog života. Poslije pozdravne riječi dr. Marina Škarice, rektora Teologije u Splitu, dr. Nediljko Ante Ančić, u uvodnoj je riječi kazao kako postoji mišljenje da se može biti indiferentan u politici. Tada se prepušta drugima da oni preuzmu vodeću ulogu u društvu. No, poslanje je kršćanina da uskladi svoje poslanje i zahtjev vremena.
Dr. Neven Šimac, nakon što je protumačio pojam politike, ukratko je predstavio odnos kršćana i politike kroz povijest, istaknuvši kako i, među kršćanima tako rasprostranjena, tradicija zaziranja od politike proizlazi upravo iz dugog razdoblja isključenosti iz politike. Tako kršćani još uvijek smatraju kako je politika grešnica, područje narcizma, prevare i nasilja. No, danas kad nam je dostupna država, politika i civilno društvo, valja znati odgovoriti i na izazov kako biti danas kršćanin u politici. “Politika može biti i Sveta Magdalena. To je plemenita djelatnost koja zahtijeva život u službi drugih”, zaključio je dr. Šimac.
Drugi predavač, dr. Marko Djidara, istaknuo je kako razdoblje komunizma, u kome nisu poštivane etičke norme u politici, u Hrvatskoj i danas znatno utječe kako na one koji vladaju, tako i na one koji se žele natjecati u političkoj borbi. Hrvati su se, istaknuo je, lakše sučelili s ratom, kojega su dobili, nego s mirom, kojega tek trebaju “dobiti”. I kao što su bili bolji u oporbi nego na vlasti, tako je potrebno doći do pripremljenosti u obnašanju vlasti u državi koju imaju. Crkva pruža neke orijentacijske točke koje nedostaju u političkom životu, ali i neovisno o poukama koje je Crkva davala, postoje temeljni principi ponašanja. Možda bi trebalo početi s tim bitnim stvarima koje nedostaju, naime da svatko dobro izvršava svoj posao: da policajac bude dobar policajac, vodoinstalater dobar u svom poslu itd., a kršćani tu mogu učiniti i više od drugih, jer imaju jasne orijentirske točke, koje im je naznačila vjera, Crkva i savjest. Kršćanin se treba baviti politikom u smislu apostolata, jer država koja se stvara treba apostole i graditelje, koji su sposobni odreći se materijalne koristi, osobito nepravedne zarade, zaključio je dr. Gjidara.
U raspravi koja je potom uslijedila, čulo se kako se stječe dojam kako se Crkva donekle umorila u svom otporu totalitarizmu, no ona se ipak treba odvažiti ponijeti teret odgovornosti za društvo. Tome može pridonijeti i djelovanje različitih katoličkih udruga, primjerice liječnika ili gospodarstvenika.