ZLATNE MISE BOSANSKIH FRANJEVACA
Banja Luka (IKA/TABB )
Banja Luka, 23. 5. 1999. (IKA/TABB) - "Zlatnu misu" - 50. obljetnicu svoga svećeničkog ređenja - proslavila su u subotu 22. svibnja u banjolučkoj katedrali sv. Bonaventure fra Rafael Lipovac i fra Franjo Josipović, franjevci provincije Bosne Srebrene.
Banja Luka, 23. 5. 1999. (IKA/TABB) – “Zlatnu misu” – 50. obljetnicu svoga svećeničkog ređenja – proslavila su u subotu 22. svibnja u banjolučkoj katedrali sv. Bonaventure fra Rafael Lipovac i fra Franjo Josipović, franjevci provincije Bosne Srebrene.
Slavlju je prethodila trodnevnica koju je u banjolučkoj katedrali predvodio zlatomisnik fra Rafael Lipovac, dugogodišnji misionar u Obali Bjelokosti. Trodnevnica je bila posvećena razmišljanju i molitvi za duhovna zvanja.
Svečanim misnim slavljem predsjedao je sarajevski nadbiskup kardinal Vinko Puljić zajedno s banjolučkim biskupom Franjom Komaricom, zlatomisnicima i pedesetak svećenika, dijecezanskih, franjevaca i trapista. Brojni vjernici Banja Luke i banjolučke okolice, kao i oni koji su još uvijek u prognanstvu, ispunili su katedralu, a sudjelovale su i redovnice iz više kongregacija.
Biskup Komarica je na početku misnog slavlja pozdravio zlatomisnike, istaknuvši kako bi na slavlju bilo daleko više vjernika, ali su prognani iz svojih domova, ne samo iz Banja Luke, nego i iz cijele Bosne.
Kardinal Puljić u svojoj se propovijedi osvrnuo na živote mladomisnika te istaknuo njihovu zauzetost u pastoralnom djelovanju unatoč godinama (fra Franjo je voditelj katoličke misije za prognanike iz BiH u Gvozdu, a fra Rafael duhovnik franjevačkih bogoslova u Sarajevu).
Podsjetivši na teške križeve koje je proživjela Crkva u banjolučkom kraju, pa između ostalog i na tragični potres 1969. koji je srušio prekrasnu petrićevačku crkvu i samostan, istaknuo je kako to “nije obeshrabrilo vjernike jer su voljeli svoj zavičaj, svoju Crkvu, svoje korijenje… Danas je, nažalost, puno onih koji bi željeli da nas nema. Što smo krivi ako volimo svoj kraj, svoju rodnu grudu, svoju župu?”, zapitao se kardinal i nastavio: “Ne čudimo se što nas čudno progone oni koji nisu naše krvi, makar to ničim ne možemo opravdati. Više nas boli kad vlastita krv zaboravi, pa još više kad vlastita krv, onaj koji je ovdje nikao, koji je tolike godine vikao ‘I mi smo tu kod kuće!’, danas u tu kolijevku, koja ga je odnjihala, pljuje. Zaboravlja, viče i niječe ‘Nama nema tamo života!'”. “Tu smo i ne damo korijenja. Tu smo nikli i zato ćemo vjerni ostati pa makar i zadnji na toj grudi umirali. Ali, izdati ju nećemo. Ne želimo da nas grobovi predaka prokunu. Želimo ostati vjerni poslanju i onomu na čemu smo nikli!”, poručio je kardinal Vinko Puljić.