Rim, 21. 4. 1999. (IKA) – “Dubokom žalošću” papa Ivan Pavao II. svakodnevno prati sve teže humanitarne prilike izazvane ratom na Kosovu i u SR Jugoslaviji. Te svoje osjećaje Sveti Otac je izrazio i u svojemu pismu potpore beogradskom nadbiskupu Francu Perku, u kojemu još jednom izražava kako suosjeća s tamošnjom katoličkom zajednicom i sa svim ljudima dobre volje koji u ovome teškom trenutku nastoje pomoći svima koji trpe zbog toga što su razdvojeni od svojih obitelji i protjerani iz svojih kuća i sa svoje zemlje. Sveta će se Stolica, jamči se u pismu, i dalje zauzimati za mir, te “odgovorne u nacionalnom i međunarodnom životu” podsjeća kako moraju što prije krenuti putem dijaloga.
“Kao ljudi i kao kršćani ne možemo se predati logici rata koja sa sobom nosi mržnju, uništavanje i smrt.” To pišu biskupi pokrajine Pijemont i Valle d’Aosta, prenosi SIR. U zajedničkoj izjavi biskupi se obraćaju “savjestima vjernika i ljudima dobre volje” kako bi nadišli sve prošireniji osjećaj gotovo beznadne ravnodušnosti pred događajima “koje ne smijemo smatrati neizbježnima i još manje opravdanima.” Svi se biskupi pridružuju Papinu pozivu na mir, odbacujući svaku pomisao na rat i “napast da se problemi riješe snagom sile, a ne snagom razuma.” Nitko ne može ostati neutralan, ističu biskupi, osobito ne oni koji vjeruju u Boga koji je “Gospodar mira”, te stoga pozivaju kršćanske zajednice da se i dalje nadaju kako je “čovjek na ovoj zemlji u stanju suočiti se s pravdom i pravom, sposoban stalno živjeti u prihvaćanju i miru” te biti “sudionikom patnji tolike braće i sestara čiji je život uništen bespotrebnim nasiljem i sada ratom, i to konkretnim oblicima solidarnosti.”
Papinu i njihovu jasnom “ne” ratu pridružuju se i biskupijski tjednici u Italiji. Tako tjednik “Vita Trentina” donosi članak Agostina Valentinija koji smatra da ovih dana “od vrha Crkve pa do vjernika” sve više mjesta zauzima “osjećaj koji odbacuje svaki rat. Mi tek možemo poželjeti da se taj osjećaj proširi i postane osjećaj svih ljudi kako bismo prisilili moćne i prepotentne ovoga svijeta da o tome vode računa”. Čak 142 biskupijska tjednika u Italiji “zaokupljena” su ratom NATO-a u SR Jugoslaviji, ali jednako tako i etničkim čišćenjem kosovskih Albanaca s Kosova. Svi tjednici pišu o dramatičnim prilikama kojima su izloženi izbjeglice, te prstom upiru na političku slabost Europe, tražeći da se ponovno krene putem dijaloga i pomirenja. Na stranicama katoličkog tjednika “Il Resegone” iz Lecca Paolo Garavaglia predlaže “odbacivanje etničkog čišćenja i svih pretpostavki koje su ga opravdavale. Mir treba prepoznati kao vrijednost, a pravda za cilj mora imati čovjeka, i to svakoga čovjeka koji je neponovljivo i neizrecivo dobro.”
“Izgleda nam apsurdnim da se glas Svetoga Oca ne sluša, te da njegovi žarki pozivi na mir ostaju bez uspjeha. Nemoguće nam je zamisliti da u civiliziranom svijetu ne postoje neka druga sredstva kako bi se k razumu privelo ‘poludjele’ politike, poput one koju predvodi Milošević”. To je izjavio mons. Agostino Superbo, iz talijanske Katoličke akcije, u novome broju mjesečnika “Nova odgovornost”, a prenosi SIR. “Poniženje Kosovara već je duže vrijeme poznato, pa čudi kako to da se nije moglo (ili nije htjelo) blagovremeno iznaći uvjerljive načine za nenasilno djelovanje?”, pita se mons. Superbo, upozoravajući da se zbog toga kod jednostavnih ljudi javlja sumnja da iza vojne akcije postoje neki drugi interesi.