Vatikan, 16. 4. 1999. (IKA) – O posljedicama ratnih sukoba na Kosovu i u Jugoslaviji te o izgledima za njihovo rješenje papa Ivan Pavao II. razgovarao je u četvrtak 15. travnja i s biskupima s područja jugoistočne talijanske pokrajine Apulije, koje je primio u audijenciju u sklopu službenog pohoda talijanskih biskupa “ad limina apostolorum”. “Sveti je Otac zabrinut zbog razvoja razmjera ovoga rata”, izjavio je talijanskoj informativnoj agenciji ANSA biskup Leccea Cosmo Francesco Ruppi, navodeći kako mu je Papa povjerio da se nada da će ipak doći do mirovnih pregovora. Sveti Otac zanimao se i za prihvat izbjeglica, koji preko Albanije stižu u tu talijansku pokrajinu i zahvalio tamošnjim biskupima i vjernicima uime izbjeglica za njihovu širokogrudnost.
Albanski ljevičarsko-fundamentalistički dnevnik “Politika” od 12. travnja oštro je napao Katoličku Crkvu, Svetu Stolicu i Papu zbog “šutnje nad tragedijom kosovskog naroda” i navodne potpore Miloševićevoj politici etničkog čišćenja. U članku “Crkva je zaboravila što je milosrđe za stotine tisuća ljudi – Vatikan oprašta grijehe što su ih Srbi počinili”, Bledar Kuka pita se koje su to mogućnosti za mirovne pregovore, koje predlaže Sveta Stolica i koje do sada međunarodna zajednica nije poduzela.
Talijanski profesor povijesti međunarodnih odnosa na rimskom sveučilištu La Sapienza Pietro Pastorelli ocijenio je diplomatsku djelatnost Svete Stolice pozitivnom. “Svjestan sam”, rekao je profesor Pastorelli, osvrćući se na nedavni posjet tajnika za odnose s državama nadbiskupa Jean-Louisa Taurana Beogradu, “da su nekada rezultati manji od očekivanja. Ali, u općoj analizi ne smijemo zaboraviti da je djelatnost apostolskih nuncija urodila brojnim plodovima. Svetoj je Stolici stalo do mira, a sigurno ne do teritorijalnih pitanja”.
O tragičnim zbivanjima na Balkanu piše 16. travnja i vatikanski dnevnik “L’Osservatore Romano”, ističući kako je zbog strahota koje siju strah i smrt među ljudima “hitno potreban trzaj čovječanstva”. Ubojstva kosovskih izbjeglica “L’Osservatore Romano” naziva “najokrutnijim pokoljem civila tijekom ratnih sukoba u Jugoslaviji”. “Za izbjeglice nema pijeteta. Njihovu tragediju prati samo ratna okrutnost. U ovome tmurnom trenutku hitno je potreban trzaj savjesti čovječanstva, kako bi napokon zašutio glas bezumne mržnje. Samrtni hropci umirućih, bolni jauci ranjenika, neodoljivi plač i preneraženi jauci prejake boli, koju preživjeli ne mogu izraziti riječima, jer im je uništen život, obitelj i povijest, traži ljudskost”, piše dnevnik, ističući kako je potrebno “hitno otvoriti put mira. Mir je moguć, potreban i obvezan”.