Rim, 28. 3. 1999. (IKA) – Kršćanstvo u Koreji nema tradiciju poput budizma i konfucijanizma, no u 215 godina koliko je na korejskome području, Katolička Crkva je na “značajni način pridonijela dobru naroda”. To je, jamačno, zasluga misionara, ali istodobno i zemlje koja je uvijek poštivala religiju zbog uvjerenja da je “u srcu svake kulture ljudsko nastojanje da dopre do najveće tajne, do tajne Božje”. Tu bi “lekciju” trebao naučiti cijeli svijet jer “istinsko demokratsko društvo i dobri odnosi među narodima ovise o stajalištu prema vjerskoj dimenziji ljudskoga postojanja.”
U svom govoru koji je 27. ožujka, predan novome veleposlaniku Južne Koreje pri Svetoj Stolici Bae-Yang-Ilu, papa Ivan Pavao II. usredotočio se na “uske prijateljske veze” koje postoje među njima, te je potom ohrabrio vladu iz Seula da “postojeće poteškoće riješi preko uzajamnoga povjerenja, praktične pomoći i dijaloga”. Podsjećajući na “patnje i nade svih naroda korejskoga poluotoka”, koje je pohodio 1984. i 1989. godine, Papa je istaknuo da “stalno moli za njih, kako bi se jednoga dana ujedinili u jednu obitelj”. “No, rad na miru”, dodao je Sveti Otac, “zahtijeva strpljivi i postojani rad, jer pravi mir nije pitanje snage i moći, već nadasve iskrenoga pomirenja među narodima.” Upravo “rješenje brojnih sukoba između zemalja i etničkih skupina predstavlja jedan od najvećih izazova s kojima se mora suočiti međunarodna zajednica u trenutku kada se priprema ući u novo tisućljeće”, smatra Papa.
Vlada Južne Koreje, primijetio je poglavar Katoličke Crkve, zajedno sa Svetom Stolicom brine o “promicanju i jamčenju kulture ljudskih prava”, koje se temelji na “promicanju dostojanstva osobe”, te je usmjereno prema “traženju općega dobra”. Dobro je podsjetiti, smatra Sveti Otac, da ljudska prava ne daje niti podjeljuje nekakva “izvanjska vlast”, već “proizlaze iz unutarnjega dostojanstva i vrijednosti svake osobe, te su jednostavna posljedica čovjekove naravi i zajednička su svima”. Zbog toga je potrebno, podsjetio je seulskoga veleposlanika Papa, “braniti univerzalnost i nedjeljivost” tih prava gradeći “novi ustroj odnosa na svim razinama, koji se temelji na jamstvu poštivanja prava i slobode čovjeka. Sveta Stolica, snagom svojega nezamjenjivog duhovnog poslanja, nastoji biti koristan i pozitivan partner u toj velikoj i ključnoj zadaći”.
Govor Svetoga Oca završava dvjema željama. Prvom upućenom svijetu da “novo tisućljeće bude svjedokom novoga procvata ljudskoga duha” i drugom narodima cijele Koreje da “radeći mudro nadvlada naslijeđene poteškoće ovoga često tragičnog stoljeća, te na taj način doživi novo doba mira, sklada i razvoja.” (g03514dl/IKA)