Draga braćo i sestre, u ovoj trećoj katehezi o sakramentima, zadržat ćemo se na potvrdi ili krizmi, koju treba promatrati u kontinuitetu s krštenjem, s kojim je neraskidivo povezana. Ta dva sakramenta, zajedno s euharistijom, čine jedinstveni spasenjski događaj koji se zove “kršćanska inicijacija”, u kojoj bivamo pritjelovljeni Isusu Kristu umrlom i uskrslom i postajemo nova stvorenja i udovi Crkve.
Eto zašto su u počecima ta tri sakramenta podjeljivana u istoj prigodi, na završetku katekumenskog hoda, u pravilu na vazmenom bdjenju. Tako je zapečaćen put izgradnje i postupnog uključivanja u kršćansku zajednicu koji je mogao trajati i po nekoliko godina. Činilo se korak po korak da bi se prispjelo krštenju, zatim potvrdi i euharistiji.
Obično se govori o sakramentu “krizme”. Taj izraz znači “pomazanje”. Naime, uljem koje se zove “sveta krizma” bivamo suobličeni, u snazi Duha Svetoga, Isusu Kristu, koji je jedini pravi “pomazanik”, “Mesija”, Svetac Božji. Izraz “potvrda” nas, zatim, podsjeća da taj sakrament donosi povećanje krsne milosti: čvršće nas združuje s Kristom; privodi punini našu povezanost s Crkvom; podjeljuje nam osobitu snagu Duha Svetoga da širimo vjeru, ispovijedamo Kristovo ime i da se nikada ne stidimo njegova križa (usp. Katekizam Katoličke Crkve, 1303).
Zato je važno pobrinuti se da naša djeca, naši mladi imaju taj sakrament. Svi se brinemo da budu kršteni, i to je dobro, ali se možda ne brinemo toliko da prime krizmu. Na taj će način ostati na pola puta i neće primiti Duha Svetoga, koji je tako važan u kršćanskom životu, jer nam daje snagu da idemo naprijed! Razmislimo malo, svaki od nas: brinemo li se doista da naša djeca i mladi prime krizmu? Važno je to, važno! I ako imate, u svojoj kući, djecu, mlade koji je još nisu primili a u dobi su kada je trebaju primiti, učinite sve što je u vašoj moći da dovrše kršćansku inicijaciju i prime snagu Duha Svetoga. To je važno!
Važno je naravno pružiti krizmanicima dobru pripravu, koja mora težiti za tim da ih se dovede do osobnog prianjanja uz vjeru u Kristu i probudi u njima osjećaj pripadnosti Crkvi.
Potvrda, kao i svaki sakrament, nije djelo ljudi, već je djelo Boga, koji se brine za naš život na način da nas suobličuje slici svoga Sina, da bi nas učinio sposobnima da ljubimo poput njega. On to čini ulijevajući u nas svoga Duha Svetoga, čije djelovanje prožima čitavu osobu i čitav život, kao što se to zorno vidi iz sedam darova na koje je tradicija, u svjetlu Svetog pisma, uvijek ukazivala. Tih sedam darova: ne želim vas pitati jeste li upamtili kojih je to sedam darova. Možda ih znate sve… Ali ću ih ponoviti u vaše ime. Koji su to darovi? Mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost i strah Božji. I ti su nam darovi dani upravo s Duhom Svetim u sakramentu potvrde. Tim darovima kanim posvetiti kateheze koje će uslijediti nakon ovih o sakramentima.
Kada primamo Duha Svetoga u naše srce i puštamo ga da djeluje, sam Krist se uprisutnjuje u nama i oblikuje se u našem životu; po nama, sam on, Krist, će moliti, opraštati, ulijevati nadu i utjehu, služiti braći, biti bližnji potrebitima, posljednjima, stvarati zajedništvo, širiti mir. Pomislite samo koliko je to važno: da po Duhu Svetom dolazi sam Krist učiniti sve to među nama i za nas! Zbog toga je važno da djeca i mladi prime taj sakrament.
Draga braćo i sestre, sjetimo se da smo primili potvrdu! Svi mi! Sjetimo se toga prije svega zato da zahvalimo Gospodinu za taj dar, a zatim da ga molimo da nam pomogne živjeti kao pravi kršćani, uvijek kročiti kroz život s radošću po Duhu Svetom koji nam je darovan!