Rim, 9. 3. 1999. (IKA) – Riječ “diskoteka” ne pojavljuje se u nedavno objavljenom dokumentu Talijanske biskupske konferencije (CEI) o mladima. No, više je talijanskih novina u svoje naslove stavilo upravo “diskoteku” kao gotovo jedino ili isključivo najvažnije mjesto za susrete mladih. No, u središtu ali i “pozadini” dokumenta talijanskih biskupa ipak je daleko ozbiljnije pitanje koje se tiče odgojne uloge svećenika. Je li svećenik prijatelj kao toliki drugi, ili “prijatelj” s određenim autoritetom koji je ujedno “otac”?
“Većina mladih ni ne pomišlja zvati nas ‘oče'”, ističe biskup Casale Monferatta Germano Zaccheo, pišući za prvi ovogodišnji broj časopisa “Presbyteri” (Svećenici). “Mladi nam se s lakoćom obraćaju s ‘ti’, i to me doista ne šokira. Na mladenački način ‘osakaćuju’ naša imena ili prezimena pa nas zovu Gimmy ili Andri, Vince ili Jack. Neki čak pojednostavljuju sve s ironičnim ‘don’. No, reći nam ‘oče’ – ni u snu! Je li to neki znak? Ne znam. No, činjenica je da više ne postoji jasnoća oko pastoralnoga očinstva”, ističe mons. Zaccheo.
Čini se, nastavlja biskup Zaccheo, da “postoji ili je postojao pogrešni način vršenja očinske uloge. S jedne je strane autoritarizam bez posebnih motiva, s druge laksizam i popuštanje bez dostojanstva. Upravo tako. I ako ovaj naraštaj odbacuje očeve, možda nije za sve sam kriv. I zbog toga što u ovome trčanju da budemo moderni, mnogi od nas odraslih – mislim i na svećenike – ‘dotrčaše’ upravo do pretjerane suprotnosti. Lažno i površno ‘drugovanje’ uništava očinstvo, kao što ga uništava i paternalizam. Puno je očeva koji se hvale da su poput braće svojoj djeci. No, je li baš to pravi put? Neće li upravo toj djeci nedostajati i jedan, i drugi lik – lik brata i lik oca? A prave braće djeca ionako imaju sve manje. Tu je opasnost i za svećenike koje se sve češće ismijava ako su ostarjeli, ili ih se pak svodi na ‘društvo’ iz pizzerije, ako su mladi. Doista, teško je biti otac”, zaključuje mons. Zaccheo.