London, 9. 3. 1999. (IKA/ENI) – “Vjerujem da životinje idu u raj”, tvrdi anglikanski svećenik dr. Andrew Linzey u svojoj knjizi “Obredi za životinje”. Knjiga, koja je izazvala dosta rasprava, ali i pisama potpore, sadrži liturgijske obrede za uginule životinje za koje taj anglikanski teolog smatra da nakon smrti, kao i ljudi, odlaze u nebo. “Nije pitanje hoće li životinje biti u raju, nego hoće li u njemu biti ljudi”, ističe Linzey. “Mi smo slabi, nasilni i sebični, premda imamo jedinstvenu sposobnost razlučivanja moralnih posljedica naših postupaka”, tvrdi anglikanac, dodajući kako “mnogi u Crkvi ne mogu prihvatiti ideju o životu poslije života životinja te smatraju duboko subverzivno promatrati životinje kao i ljude potpunim stvorenjima Božjim”. Prema njegovim riječima, neki crkveni poglavari odbijaju blagosloviti životinje, dok istodobno blagoslivljaju ratne brodove i automobile.
U njegovoj knjizi mogu se pronaći i riječi isprike svim životinjama zbog lošeg postupanja ljudi prema njima, kao i deklaracija životinjske duhovnosti te molitve za životinje koje su uginule daleko od očiju ljudi. “Blagoslovi ih, osnaži i utješi, te ih pridruži s nama u svome kraljevstvu”, riječi su obreda blagoslova životinja koji se nalazi u knjizi tog profesora na Oxfordskome teološkom sveučilištu. Uporišta za svoju knjigu taj teolog pronalazi i u povijesti. Kako je istaknuo, sv. Franjo Asiški zvao je životinje svojom braćom i sestrama “znajući da imaju jednako ishodište kao i on”. Prema njegovim riječima, najneobičniji “svetac” je pas Guinefort koji je u 13 st. spasio jedno dijete od napada zmije. Nepravedno optužen pas je ubijen, a godinama nakon toga oko njega se stvorio kult koji ga je smatrao “svecem” koji može zaštiti djecu.