Rim, 7. 3. 1999. (IKA) – Potrebno je tražiti “nove putove” za suzbijanje nezaposlenosti, osobito nezaposlenosti mlađih naraštaja, te podupirati obitelji koje se nalaze u poteškoćama upravo zbog toga što su bez zaposlenja. Taj je poziv 6. ožujka svim protagonistima političkoga, gospodarskog i društvenog života uputio papa Ivan Pavao II. u tijeku audijencije za članove Papinske akademije za društvene znanosti, koji su u Rimu proteklih dana na svojoj općoj skupštini raspravljali upravo o problemu nezaposlenosti.
Nezaposlenost je veliki izazov međunarodnoga života, rekao je Sveti Otac, izazov koji “pretpostavlja zdravu raspodjelu rada i solidarnosti među svim osobama koje su radno sposobne”. Priznajući da najnoviji znanstveni i tehnološki napredak, osobito u razmjeni na tržištu rada, može biti pozitivan za radnike, Papa je upozorio i na “brojne opasnosti” koje takav razvoj može imati za osobe koje su “stavljene u službu ‘mješalica’ ekonomije i nezadrživoga zahtjeva za što većom proizvodnom učinkovitošću.” U duhu solidarnosti nije normalno, rekao je Papa, “da neke profesionalne djelatnosti nadasve brinu o očuvanju svojih stečenih povlastica” unutar određenoga društva, jer takvim djelovanjem štete i društvu, ali nadasve pojedincima u njemu.
U svom je govoru na francuskom Papa oštro kritizirao i “usporedni rad na crno koji teško oštećuje gospodarstvo pojedinih zemalja, jer predstavlja odbacivanje sudjelovanja u nacionalnom životu s društvenim obvezama i porezima”, te istodobno “radnike, osobito žene i djecu, dovodi u nekontrolirane i neprihvatljive prilike ponižavanja i robovanja.”
Što se tiče mladih, Papa je u svom govoru preporučio da im se “pruži što prikladnije profesionalno obrazovanje u odnosu na ekonomske prilike ovoga trenutka”, te da se svi odgovorni zauzmu za “politiku koja bi još jače bila usmjerena k zapošljavanju za sve.”
Za obitelji s niskim mjesečnim prihodima Papa traži da im se pomogne u “upravljanju vlastitim prihodima, kako se ne bi povodili za prividnim dobrima koje im stalno nudi potrošačko društvo”. Osim toga, upravo zbog načela solidarnosti, država ne može ostati ravnodušna prema onim obiteljima koje se nalaze u poteškoćama zbog dugogodišnje nezaposlenosti. Na međunarodnom pak planu, bogate i razvijene zemlje imaju “dužnost pravednosti i tešku odgovornost” prema siromašnim zemljama, koje su ponekad “predmetom neprihvatljivoga iskorištavanja”, i kojima treba pružiti “mogućnost da se razviju zahvaljujući vlastitim prirodnim bogatstvima”.
Sveti Otac osobito je ustrajao na središnjosti osobe u gospodarstvu. Poduzetnike i one koji imaju moć odlučivanja Papa je ponovno pozvao da svoju djelatnost temelje isključivo na “ljudskom kapitalu i moralnim vrijednostima”. Glede toga, poželio je da se svi društveni čimbenici što više zalažu, svatko na svojemu planu, da budu “služitelji čovjeku i čovječanstvu, i to putem odluka u kojima ljudska osoba, osobito slabija i nezaštićena, zauzima središnje mjesto.” To je “etička dužnost”, jer će “svaki gospodarski razvoj koji u obzir ne uzima ljudski i moralni vidik nastojati zdrobiti čovjeka.” “Strateški izbori”, zaključio je Sveti Otac, “ne smiju se donositi na štetu onih koji rade u poduzeću. Svim našim suvremenicima treba pružiti zaposlenje, i to zahvaljujući pravednoj i odgovornoj raspodjeli posla.”