Lingen, 4. 3. 1999. (IKA) – Na dnevnome redu nedavno održanoga proljetnog zasjedanja Njemačke biskupske konferencije (DBK) opet je bilo izuzetno osjetljivo pitanje (ne)sudjelovanja crkvenih službenika u javnom sustavu savjetovanja trudnica u poteškoćama, koje se odlučuju za ili protiv pobačaja. Na zasjedanju održanom u Lingenu, na sjeveru Njemačke, biskupi su većinom glasova donijeli odluku, no na konferenciji za tisak je predsjednik DBK-e mons. Karl Lehmann izjavio da biskupi još ne žele objaviti rezultat glasovanja. Mons. Lehmann istaknuo je da će podaci o glasovanju prvo otići “izravno” Papi, koji će donijeti konačnu odluku.
Pitanje je doista osjetljivo. Naime, u Njemačkoj pobačaj nije kažnjiv ali je pobačaj nezakonit jer ustav jamči pravo na život začetoga. Zbog toga je u tako zamršenim zakonodavnim propisima uveden i propis kojim se ženama u poteškoćama nalaže do prije samoga pobačaja posjete državno ili javno savjetovalište, kojega predvode nevladine organizacije, dragovoljci i Crkva. Cilj je takvih ustanova da one potraže način na koji bi se moglo pomoći trudnici, nastojeći je potaknuti da nastoji održati trudnoću i roditi dijete.
Godine 1995. njemački katolički biskupi su jednoglasno – uz iznimku biskupa iz Fulde – odlučili sudjelovati u tom sustavu, uvjereni da na taj način mogu doći do najvećeg broja žena u poteškoćama, te upravo tako spasiti veliki broj nerođene djece od sigurne smrti. Problem koji je ostao neriješen jest da se žena, nakon obavljena savjetovanja i s dobivenom potvrdom, može slobodno odlučiti i zahtjevati izvršenje pobačaja. Zato je papa Ivan Pavao II. u svom pismu iz siječnja 1998. godine od njemačkih biskupa zatražio da i dalje ostanu u tom sustavu savjetovanja, ali da ne izdaju više potvrdu kako bi se izbjegli svi mogući nesporazumi o stajalištima Crkve glede potpune zaštite života, od začeća do smrti. Biskupi su tada utemeljili Radno povjerenstvo, s biskupom Lehmannom na čelu, koje je proučavalo moguća rješenja. Rezultat toga rada bilo je Izvješće koje nudi četiri različita modela o kojima su biskupi glasovali. Jedan predviđa sudjelovanje u sustavu savjetovanja, ali bez izdavanja potvrde, dok drugi predviđa osnivanje alternativnih savjetovališta, u odnosu na one javne (državne). Trećim se prijedlogom modela predviđa sudjelovanje u sustavu savjetovanja, s izdavanjem potvrde u kojoj se naširoko donose konkretna i obvezujuća obećanja pomoći i materijalne potpore ženi u prve tri godine života djeteta. Četvrti je prijedlog da se ne izdaju potvrde, ali se liječniku omogućuje da telefonski provjeri je li žena bila na savjetovanju. No, kako bismo saznali za koji su se od modela odlučili njemački biskupi, morat ćemo sačekati koji tjedan.