OCALAN NIJE TERORIST VEĆ POVIJESNA OSOBA Nekadašnji kurdski predstavnik pri UN-u Salah Jmor za Radio Vatikan
Vatikan (IKA )
Vatikan, 2. 3. 1999. (IKA) - Slučaj kurdskog vođe Abdallaha Ocalana, sa svojim dramatičnim preokretima, svratio je pozornost međunarodne javnosti na patnje toga naroda, koji je od 1982. do 1993. čak imao službeno predstavništvo u OUN-u. Za Radio Vatikan
Vatikan, 2. 3. 1999. (IKA) – Slučaj kurdskog vođe Abdallaha Ocalana, sa svojim dramatičnim preokretima, svratio je pozornost međunarodne javnosti na patnje toga naroda, koji je od 1982. do 1993. čak imao službeno predstavništvo u OUN-u. Za Radio Vatikan o tome je govorio Salah Jmor koji je predstavljao Kurde u Ujedinjenim narodima. Jedan od važnijih kurdskih problema, posebice onih koji žive u Iraku, pitanje je nafte. Naime, 60% naftnih rezervi te zemlje nalazi se u Kurdistanu. Stoga se prvo novinarsko pitanje odnosilo na važnost koju nafta ima u podjeli Kurdistana. “Nafta ima vrlo važnu ulogu za podjelu Kurdistana, krajem I. svjetskog rata. Danas je postala svojevrsno ‘oružje’ u rukama kurdskog naroda. Upravo zbog toga kurdski susjedi – Turska, Sirija, Irak i Iran, kao i ostale zemlje – ne žele Kurdima priznati samostalnost u sklopu koje bi uživali ljudska prava, među kojima i raspolaganje naftnim rezervama”, tvrdi Jmor. Na novinarski upit smatra li Ocalana teroristom ili ratnikom, Salah Jmar odgovara: “Ocalan nije terorist: taj pogrdni izraz koristio se samo za vođe nacionalnih pokreta, poput Arafata – kojemu danas ne samo da je priznat autoritet s kojim se vode razgovori diljem svijeta već je čak i primio Nobelovu nagradu za mir. Taj se pogrdni izraz koristio i za Nelsona Mandelu, a on je danas jedan od najpriznatijih ljudi u svijetu. Nobelova nagrada koja je i njemu uručena, na neki način simbolizira oslobađanje Afrike… Za nas, za kurdski narod, Ocalan je povijesna osoba, poput spomenutih”. “Abdallah Ocalan imao je marskističko-lenjinističke nazore u doba hladnog rata, otada je Kurdska radnička partija promijenila svoju strategiju: postala je nacionalistički pokret. Međunarodna zajednica bi danas trebala odigrati odlučujuću ulogu, jer Turska želi postati članica Europske unije, a to neće moći postati ako ne prizna Kurdima manjinska prava koje ostale europske zemlje priznaju manjinama koje u njima žive, poput Katalonaca, Iraca i ostalih. Europska unija i Vijeće Europe imaju osobitu važnost, jer te organizacije mogu predstavljati pothvat rješavanja sukoba: svojevrsni federalizam ili pokrajinska samostalnost. To je ono što je Ocalan prihvatio u vrijeme svog boravka u Rimu”, rekao je nekadašnji predstavnik Kurda pri UN-u.