Rim, 16. 2. 1999. (IKA) – U pripremi za Svetu godinu 2000., vjernik je pozvan na “put istinskoga obraćenja”, koji je istodobno “oslobođenje od grijeha i pozitivni odabir dobra”. To je u svojoj poruci Talijanskom savezu duhovnih vježbi (FIES) napisao papa Ivan Pavao II., obraćajući im se u povodu održavanja 19. nacionalne skupštine, koja je 15. veljače završila u centru “Mondo Migliore” (Bolji svijet) u Rocca di Papa.
U svom pismu upućenom predsjedniku te udruge biskupu Fiorinu Tagliarerriju, Sveti Otac ističe važnost teme skupštine, na kojoj se raspravljalo o “Vremenima Duha za snažno iskustvo Očevog milosrđa”. To iskustvo daruje nam snagu odozgo, piše Papa, ta “u svakome vjerniku jača nakanu da bude istinski svjedok zahtjeva vjere”. Svakoga je dana sve potrebnije “težiti da duhovnost postane život”, jer “gotovo ničemu ne služi razmatranje i molitva, ako život nije iznutra izmijenjen i ako iz molitve na proistječu ponašanja koja su u skladu sa zahtjevima istine i ljubavi”. Za vjernika, “rasvijetljenoga i potaknutog božanskim milosrđem” da bude sol zemlje i svjetlo svijeta, to je “trajni poziv na obraćenje” koji treba živjeti poput hodočašća cijeloga kršćanskog i vjerničkog života. Taj put započinje “činom hrabrosti” poput čina raskajanog sina iz evanđeoske prispodobe koji se odlučio vratiti “u kuću Očevu”. Taj “unutarnji put” zahtijeva “nužnu ‘higijenu duha’ koja se ostvaruje u nutarnjoj i izvanjskoj šutnji, otvarajući prostor Tješitelju, liječniku duša”. To hodočašće u “poslušnosti nadahnuću Duha” postaje “hodočašće srca” i “poticaj savjesti”, a ne samo “trenutni osjećaj, već postupni put prema potpunome samoostvarenju”. Tako je vjernik pozvan, putem “evanđeoskog svjedočenja, pružiti svoj prinos kako bi se izgradilo društvo koje je doista pozorno na najprisnija očekivanja ljudskoga srca”, zaključuje Papa.