Vatikan, 7. 2. 1999. (IKA) – U Vatikanu je od 3. do 6. veljače održan IV. susret pokrajinskih koordinatora apostolata pomoraca, koji priređuje Papinsko vijeće za pastoral selilaca i putnika. Apostolat pomoraca jedno je od područja djelovanja Papinskog vijeća za pastoral selilaca i putnika: ostala su područja izbjeglice, selioci, hodočasnički turizam, civilno zrakoplovstvo, pastoral nomada i Roma te inozemnih studenata. Apostolat pomoraca posebno spominje i Papa u apostolskoj konstituciji “Pastor Bonus” u poglavlju posvećenom tome Papinskom vijeću, gdje izražava skrb Crkve za ljude s mora. Pod tim se izrazom ne podrazumijevaju samo oni koji žive na moru da zarade za život, poput pomoraca i ribara, već i njihove obitelji i sve osobe koje rade u lukama.
Svrha susreta bila je uočavanje postojećih problema na različitim područjima te postignutih uspjeha, a sudjelovali su predstavnici apostolata pomoraca sa svih pet kontinenata. To je prvi susret nakon XX. Svjetskog kongresa apostolata pomoraca održanog u Davaou na Filipinima g. 1997. te apostolskog pisma Svetog Oca “Stella Maris” objavljenog iste godine. Upravo na temelju tog pisma žele se uočiti problemi te ponuditi rješenja.
Prvotni je problem dospjeti do ljudi koji već dio svog vremena žive na moru. Oni ostaju 6 do 8 mjeseci na tzv. brodovima-tvornicama i u tom im je vremenu nedostupna služba Crkve koju zajednica na zemlji prima svakodnevno. Ostali se problemi odnose na izrabljivanje: riječ je o pravim i istinskim suvremenim robovima o kojima se malo govori u javnosti. Rade 15 ili 16 sati dnevno uz neprikladnu plaću i bez dana odmora, u skučenom radnom prostoru koji im je ujedno i životni prostor, dakle dom. Često ne razumiju engleski jezik koji se najviše koristi u svijetu pomorstva i otud nastaju brojni problemi.
Pomorski je svijet složen od sukobljenih interesa: bezbroj organizacija i ustanova koje kruže oko broda, među kojima se teško umješno vladati i samima pomorcima, društvo sablasti, društvo odmetnika, oltari na kojem se žrtvuju ljudi za profit. I sve to ne samo na nacionalnoj već poglavito na međunarodnoj razini. Pomorci predstavljaju najslabiju kariku u tome lancu i plaćaju to stanje često u neljudskim uvjetima života, ponekad čak i žrtvom vlastitog života zbog nedostatka mjera sigurnosti na mnogim brodovima.
U tome svijetu Crkva na prvom mjestu ima obvezu biti nazočna kako bi istaknula da ljudi vrijede više od novca, budući da su svi djeca Božja, da su ljubav i solidarnost koje nam Bog daje mogući i predstavljaju jedini put spasenja za ovaj naš svijet, koji će u suprotnom slučaju ići prema samouništenju. Crkva mora vikati da nam Bog nudi novi način gledanja na stvari i da je čovjekova odgovornost primiti Božji dar i učiniti da malo po malo Babilonska kula ustupi mjesto anti-Babilonskoj kuli Duha.
Svjesna međunarodnosti pomorskog svijeta koja se također odražava u mješovitosti posada (na mnogim brodovima žive zajedno osobe stotinjak narodnosti), Crkva mora poučavati kršćane da poštuju i prihvaćaju različitog po rasi, nacionalnosti i vjeroispovijesti, jer i u drugome se očituje nazočnost i bogatstvo Duha. Samo tako će kršćani moći biti istinski svjedoci Boga koji se objavio u Isusu Kristu koji se učinio bratom svakoga čovjeka i za njega je umro i uskrsnuo.