Rim-Bogota, 8. 1. 1999. (IKA) – Kolumbija je zemlja uništena nasiljem. Gerilski pokreti, uzgajivači i preprodavači droge te opći kriminal pretvorile su je u Alžir Južne Amerike. Samo protekle godine tamo je ubijeno čak 40.000 ljudi! Novi predsjednik Andres Pastrana svoju je izbornu kampanju temeljio na zamisli o pokretanju nacionalnoga pomirenja, i sada nastoji to obećanje i održati. Stoga je i 7. siječnja započeo pregovore s najvećom pobunjeničkom skupinom Naoružanih revolucionarnih kolumbijskih snaga (FARC).
FARC je nastao, kako je za Radio Vatikan pojasnio dopisnik talijanskog dnevnika “Corriere della sera” Maurizio Chierici, kao pokret za obranu seljaka ’50-ih godina, no već se ’60-ih godina pretvorio u komunistički pokret. Na čelu mu je najstariji pobunjenik na svijetu Manuel Marulanda, koji ima 70 godina, 10.000 ljudi i nadzire 35% kolumbijskoga područja. Veliki dio od 452 zarobljena pobunjenika pripada upravo tom pokretu, a ustav im niječe bilo kakvo pravo i zabranjuje amnestiju. “Predsjednik Pastrana nastoji postići razmjenu zarobljenika, i već je odnio malu pobjedu barem u ovom pregovaračkom dijelu, jer je Marulanda tražio njihovo hitno oslobađanje, i to prije samoga početka pregovora. Pastrana ga je privolio da pristane na pregovore premda su pobunjenici još u zatvoru”, rekao je Chierici.
Potom je pojasnio da kolumbijska vlada nastoji uvjeriti prvo FARC, a potom i seljake da trebaju prestati s proizvodnjom kokaina, te da se okrenu sjetvi suncokreta i kukuruza. Na tom projektu rade i Ujedinjeni narodi, a već su se uključili Bolivija i Peru. No, seljake neće biti jednostavno nagovoriti da prijeđu na uzgajanje drugih poljoprivrednih kultura, jer za kilogram “koke” u Bogoti dobiju 5 milijuna, a u inozemstvu 20 milijuna pezosa. Upravo zbog uloge posrednika, pobunjenici imaju više nego dovoljno novca kojim nastavljaju svoju borbu, navodi Chierici.
Prema njegovim tvrdnjama druga velika “pobunjenička sila” u Kolumbiji je Vojska narodnog oslobođenja (ELN), nešto slabija od FARC-a. ELN ima “kršćanske korijene”, kaže Chierici, a na čelu mu je nekadašnji španjolski svećenik Manuel Perez. Svoju su borbu započeli ’60-ih godina, slijedeći idealistički primjer Che Guevare, i “s njima je lakše pregovarati”, jer su prvi ponudili vladi pregovore. Osim toga, izvan su igara s kokainom, a bore se nadasve na područjima gdje ima nafte.
Nažalost, kolumbijska podijeljenost ide i dalje, jer su “latifundisti”, veliki zemljoposjednici koji su često umiješani u uzgajanje i prodaju droge organizirali tzv. “snage samoobrane”. U tim snagama najviše je nekadašnjih američkih marinaca i izraelskih časnika, a štite usjeve i društveni mir protiv gerilaca. “No, oni su u stvari odredi smrti koji su počinili velike pokolje nad seljacima i to upravo u trenutku kada je predsjednik Pastrana počeo pregovarati s pobunjenicima, i kada ih je privolio da napuste područje veličine Švicarske”, rekao je Chierici koji je izrazio uvjerenje da predsjednik Pastrana ipak može uspjeti u svojim “pomiriteljskim namjerama”.
Naime, Pastrana je potomak stare obitelji “kolumbijskoga političkog plemstva”. I njegov je otac bio predsjednik, a sam Pastrana je bio odlučni novinar “koji posjeduje ono što dosadašnji predsjednik Samper nije imao: ne može ga se ucjenjivati kokainom”, izjavio je Chierici, najavljujući ipak “tešku borbu” da se zemlja, u kojoj nasilje vlada već 30 godina, izvede iz toga “začaranog kruga”.