Beč, 29. 12. 1998. (IKA) – Austrijska obavijesna sredstva božićnu su poruku predsjednika Austrijskog Caritasa Franza Kueberla ocijenila neuobičajenom, već zbog samoga naslova “I dijete Isus bilo je azilant – bez šanse”. No, i ove je 1998. godine, upozorio je Kueberl, to Dijete rijetko prihvaćeno jer se “i austrijska i europska prava na azil sve više razvijaju u sredstvo odbijanja”, dok istodobno Caritas ulaže svi više novčanih sredstava i rada upravo za azilante. Zbog toga je Kueberl kritizirao “restriktivni kurs” austrijske azilanske politike, prema kojoj se veliki broj azilanata i izbjeglica protjera u “treće zemlje”.
Do kraja listopada u Austriji je azil zatražilo 11.000 izbjeglica, no stvarne šanse da ga i dobiju izrazito su niske. Naime, od 7.200 riješenih slučajeva do kraja listopada tek ih je 371 riješeno pozitivno, tako da je predsjednik Austrijskog Caritasa zaključio da bi “Dijete Isus moglo doći u Austriju samo ako njegovi roditelji prevare graničnu kontrolu.” Istodobno je upozorio da tek o trećini azilanata – čiji se zahtjev prihvati – brine netko iz državnih savjetodavnih službi, dok su ostali beskućnici bez ikakve skrbi u toj za njih stranoj zemlji.
Istodobno je i predsjednik Caritasa bečke nadbiskupije dr. Michael Landau od vlade svoje zemlje zatražio “pravednu podjelu radnih mjesta i osnovnog osiguranja za sve”, jer je sve veći broj mladih Austrijanaca između 20 i 40 godina, koji su prisiljeni potražiti Caritasovu pomoć jer su nezaposleni. “Siromaštvo nije sramota. Sramota je što ga mi dopuštamo”, istaknuo je dr. Landau, ta zatražio osnovno osiguranje za sve austrijske stanovnike, pravedniju podjelu rada i više državne pomoći za samohrane majke.