Vatikan, 22. 12. 1998. (IKA) – U nazočnosti Svetog Oca u Vatikanu je 21. prosinca predstavljeno 16 dekreta Kongregacije za proglašenje blaženih i svetih. Dekreti se odnose na pet čuda koja se pripisuju zagovoru blaženika i slugu Božjih, zatim mučeništvo – među njima desetak blaženika i slugu Božjih koji su ubijeni u tijeku građanskog rata u Španjolskoj g. 1934. te tridesetak (od kojih mnoga djeca) u tijeku progona u Brazilu g. 1645. te herojske kreposti 9 sluga i službenica Božjih, među kojima više utemeljitelja i utemeljiteljica redovničkih zajednica.
Najpoznatiji je od svih nesumnjivo o. Pio iz Pietrelcina, koji je preminuo u San Giovanni Rotondu u Pugli g. 1968. i koji će svega tridesetak godina od svoje smrti biti uzdignut na čast blaženika. Službeno proglašenje blaženim o. Pia najavljeno je za 2. svibnja 1999.
Taj sljedbenik sv. Franje Asiškog rodio se g. 1887. u Pietrelcini, u nadbiskupiji Benvento. Krsno ime mu je bilo Franjo. U 16. godini stupa u novicijat Reda franjevaca kapucina u Morconeu i uzima ime fra Pio. Nakon svećeničkog ređenja g. 1910. na njemu su počeli zamjećivati znaci Kristova trpljenja i ostali darovi. Prožet ljubavlju prema Bogu i bližnjemu o. Pio je živio u punini zvanja suotkupitelja čovjeka, prema osobitom poslanju koje je označilo cijeli njegov život. To je poslanje ostvario s tri sredstva: vođenjem duša, sakramentom pomirenja grešnika i slavljenjem mise.
Na društvenom području o. Pio se mnogo zauzimao u ublaživanju trpljenja i bijede brojnih obitelji, osobito osnivanjem udruge “Doma za ublaživanje patnje”. Na duhovnom području osnovao je “Molitvene skupine” koje je sam nazvao “gorljivi u vjeri i ljubavi”. Premda od g. 1918 kada je stigmatiziran do g. 1968. kada je umro nijednom nije izašao iz gradića San Giovanni Rotondo glas o njegovoj svetosti proširio se cijelim svijetom tako da su ga i vjernici i nevjernici nazivali “čovjekom Božjim” koji na sebi nosi znakove Kristove muke, čovjeka Božjeg koji je shvatio i u punini živio zvanje “suotkupljenja”.