Bihać, 15. 12. 1998. (IKA) – Triliteralni susret između predstavnika tri vjerske zajednice s područja Bosanske krajine: Katoličke i Srpske Pravoslavne Crkve te islamske zajednice održan je 14. prosinca u Bihaću, a u organizaciji Svjetske konferencije religija za mir. Katoličku Crkvu predstavljao je banjolučki biskup dr. Franjo Komarica, ispred muslimanske zajednice bio je muftija bihački prof. Hasan ef. Makić, a uime SPC-a episkop bihaćko-petrovački Hrizostom Jović. Kako je objavljeno u priopćenju, na susretu se razgovaralo o povratku vjernika i vjerskih službenika u domove i mjesta službovanja kao i o povratku imovine. Izražavajući solidarnost s ostalim dijelovima BiH sudionici susreta uputili su apel u kojemu traže od svih “službenika naših vjerskih zajednica da dadnu svoj maksimalni prinos u radu s vjernicima oko praštanja, pomirenja, tolerancije i ljubavi, kao i u međusobnom pomaganju i solidarnosti”. Predstavnici civilnih vlasti na “nivou općina, kantona, entiteta i države Bosne i Hercegovine” pozvani su da “odlučnije i vjerodostojnije zaštite temeljna ljudska i građanska prava i slobode među kojima je i pravo na slobodu vjeroispovijesti”. Predstavnici međunarodne zajednice u BiH pozvani su da “svojima autoritetom i kompetencijama prinose bržem i odlučnijem stvaranju pravne države na području cijele BiH”. Na susretu je “sa žaljenjem utvrđeno da na terenu još uvijek ima mnogo primjera ugrožavanja vjerskih sloboda i života vjerskih službenika”. Za primjer su navedeni nestanak dvojice katoličkih svećenika Tomislava Matanovića i Ratka Grgića koji su službovali u Prijedoru i o kojima se do danas ništa ne zna. Istaknuto je i onemogućavanje đenaze i pokopa banjoučkog muftije Ibrahima efendije Halilovića u haremu ferhađije džamije u Banja Luci, napad i spaljivanje dijela manastira u Glamoču što je ugrozilo život tamošnjih jeromonaha (pravoslavnih redovnika). Unatoč tim i sličnim teškoćama zaključeno je da se “mora raditi na prevladavanju mržnje i stvaranja uvjeta za povratak vjerskih službenika i vjernika u mjesta gdje su prije živjeli i djelovali”. Među prioritetima se ističu “povratak imama u Prijedor, Kozarac, Bosanski Novi, Banja Luku i ostala mjesta odakle su protjerani, povratak pravoslavnih sveštenika u Bihać, Bosanski Petrovac, Drvar, Livno, Bosansko Grahovo i Glamoč, te povratak katoličkih svećenika u Prijedor, Bosanski Novi, Bosansku Kostajnicu i na banjolučko područje”. Neophodan uvjet za ispunjenje tih zahtjeva i njihov rad je “povrat sačuvanih objekata vjerskih zajednica, koji se trenutno koriste u druge svrhe, kao i moguća dodjela ostalih adekvatnih prostorija za život i uspješno obavljanje vjerskih obreda, te da se spriječi dalje otuđivanje imovine i nastavak nezakonski započetih radova i izgradnje na imovini vjerskih zajednica”. Također je u priopćenju zatraženo od međunarodne zajednice da se ubrza proces povratka imovine koja je od vjerskih zajednica oduzeta u tijeku II. svjetskoga rata.