Rim, 11. 12. 1998. (IKA) – “Izbjegnimo da kroz godine ovaj tekst postane spomenik kojemu ćemo se diviti, ili još gore, arhivski dokument.” To je, u prigodi obilježavanja 50. obljetnice donošenja Opće deklaracije o ljudskim pravima, u svojoj poruci upućenoj predsjedatelju 53. općeg zasjedanja Ujedinjenih naroda Didieru Opertti Badanu napisao papa Ivan Pavao II. Proglašujući određeni broj temeljnih prava koji “pripadaju svim članovima ljudske obitelji, Deklaracija je na odlučujući način pridonijela razvoju međunarodnog prava, te je uključila i nacionalna zakonodavstva i omogućila milijunima muškaraca i žena da žive dostojanstvenije”, ističe, nadalje, Sveti Otac koji sa žalošću primjećuje da su “ta temeljna prava, koja su proglašena, kodificirana i slavljena, još uvijek predmetom teških i neprestalnih kršenja. Ova obljetnica stoga je, za zemlje koje se prepoznaju u tekstu iz 1948., poziv na ispitivanje savjesti.”
Ivan Pavao II. upozorava na sve rašireniju pojavu da se temeljna ljudska prava “izabire na temelju vlastite koristi”, kao i na zanemarivanje onih prava koja su “u proturječju s interesima određenoga trenutka”, dok se neka prava “vade iz svojega konteksta kako bi se moglo djelovati po vlastitoj volji i na vlastitu korist”. Takva ponašanja, ističe Papa, “vode u pretjerani individualizam koji one jače može dovesti do vladanja nad slabijima”, te na taj način bitno “oslabiti vezu između slobode i socijalne pravde”, koju tekst jako ističe.
Borba za ljudska prava, piše Papa u poruci UN-u, još uvijek predstavlja jedan od izazova kojega treba prihvatiti te od svakoga zahtijeva ustrajnost i kreativnost. Riječ je nadasve o povezivanju ljudske slobode sa solidarnošću između osoba i kultura, ističe Sveti Otac te nadodaje: “Na završetku ove 1998. godine još uvijek oko sebe vidimo previše svoje braće i sestara zgaženih prirodnim nepogodama, desetkovanima bolešću, na koljenima u neznanju i u siromaštvu ili kao žrtve okrutnih i beskonačnih ratova.” Papa se sjeća i onih koji žive u oskudici i onih koji “na jedvite jade” dolaze do onoga što im je nužno za život. “Dostojanstvo, sloboda i blagostanje”, završava svoju poruku Sveti Otac, “nikada neće biti potpuni bez solidarnosti. To je ono što nas je naučila mučna povijest ovih pedeset godina. Prihvatimo, dakle, tu dragocjenu baštinu i učinimo da bude nadasve plodna za dobro svih i na čast svakome od nas.”