Harare, 25. 11. 1998. (IKA/CNS) – Djelatnici Katoličke Crkve u Zimbabveu upozoravaju kako su siromaštvo i kulturno nasljeđe glavni razlozi neprestanog širenja zaraze kugom 20. stoljeća – AIDS-om u toj afričkoj zemlji. Zimbabve je, uz Botswanu, kako je objavila službena agencija Ujedinjenih organizacija za AIDS, najpogođenija svjetska zemlja tom bolešću. Prema podacima crkvenih udruga, u Zimbabveu je 1,5 milijuna ljudi zaraženo virusom HIV-a, odnosno boluje od AIDS-a, što je dvostruko više nego u SAD. U populaciji od 15 do 49 godina 25% je oboljelih od AIDS-a ili je zaraženo virusom, a za razliku od razvijenih svjetskih država gdje većinu oboljelih čine homoseksualci i narkomani, u Zimbabveu ta bolest obuhvaća cijele obitelji. Lovemore Chikuku, djelatnik zaštitnoga programa u misiji sv. Andrije pri biskupiji Mutare, ističe kako su glavni prijenosnici te opake bolesti muškarci koji napuštaju svoja sela tražeći posao, te odlaze u velike gradove. U tim gradovima, još iz kolonijalnih vremena, cvate prostitucija, koja je bez ikakvoga zakonskoga ili liječničkog nadzora. Supruge tih radnika, zajedno s djecom ostaju kod kuće u često izoliranim selima, te nemaju mogućnosti, a ni pravo odlučivanja o svojoj zdravstvenoj zaštiti ili spolnom životu. Tako su te žene i djeca nevine žrtve postkolonijalnoga razvoja Afrike, ističe Chikuku. Katolički misionar o. Wermter upozorava kako su pred problemom AIDS-a nemoćni i svećenici i teolozi, jer mogu samo pomoći u zbrinjavanju oboljelih, jer ne postoje učinkoviti načini za sprječavanje širenja bolesti. Crkva propovijeda seksualnu suzdržljivost i vjernost jednome, bračnom, partneru, no žena u afričkome društvu ne može odlučivati o svojoj spolnosti. Državne ustanove promiču uporabu prezervativa, no ako žene ističu kako kad svojemu suprugu ponude to zaštitno sredstvo, muž ih često izbaci iz kuće okrivljujući ih da su zaražene AIDS-om. U Zimbabveu su 40% svih zaraženih virusom HIV-a žene, a 17% posto su bolešću zaraženi rođenjem, tj. djeca su oboljelih majki. Stravična je činjenica, ističe katolički misionar, da 30% djece u Zimbabveu ima majke koje su oboljele od AIDS-a i najvjerojatnije će umrijeti prije no što ta djeca krenu u školu. To stvara i problem siročadi, koja zbog siromaštva i nerazvijenosti društva ostaju na ulici. Mnoge zaražene majke prenose virus na djecu dojenjem, što predstavlja dodatni problem u nerazvijenim zemljama, jer je dokazano da mnoga djeca iz siromašnoga dijela svijeta preživljavaju isključivo zbog toga što su dojena, budući da im majka ne može dati drugu hranu. Osim toga, prema tradicionalnom vjerovanju, žena koja ne doji svoje dijete nevjerna je svome mužu, pa ju ovaj smije izbaciti iz kuće i oduzeti joj djecu. Stoga profesor Humphrey s Medicinskoga fakulteta u Harareu provodi pothvat davanja visokih doza vitamina A trudnicama i dojiljama zaraženima virusom AIDS-a, što sprječava prenošenje zaraze na dojenčad. On također upozorava kako se u mnogim dijelovima zemlje ne provode testovi na AIDS zato jer su preskupi, a budući da nema gotovo nikakve socijalne zaštite oboljelih radnika, mnogi ne pristaju na testiranje bojeći se da će ih poslodavci otpustiti ako se otkrije da su bolesni.
AIDS je podijelio katoličke svećenike i teologe u nastojanju da pomognu bolesnima, spriječe širenje zaraze, te pronađu teološke odgovore na pitanje koje oboljeli često postavljaju: “Zašto Bog stavlja pred siromašne Afrikance takav izazov?”. I neki katolički svećenici, ne samo afrički teolozi, smatraju kako je u najkriznijim dijelovima zemlje, odnosno u slučajevima kada postoji opasnost da muž prenese zarazu na svoju ženu, opravdana uporaba prezervativa. Drugi to, pak, žestoko osporavaju. O. Noel Byrne, član Vijeća za Pravdu i mir Zimbabveške katoličke biskupske konferencije, novinarima je izjavio kako mnogi katolički svećenici i teolozi nisu svjesni razorne moći AIDS-a, te da se tu radi o borbi sa smrću, a ne borbi protiv života. Stoga, ističe o. Byrne, Crkva mora “napisati teologiju AIDS-a” ako želi sačuvati svoju vjerodostojnost pred vjernicima oboljelima od te opake bolesti.