Rim, 20. 11. 1998. (IKA) – Može li kinematografija biti sredstvom za obranu ljudskoga dostojanstva i vrijednosti života? Na to su pitanje pokušali naći odgovor sudionici međunarodnog skupa “Umjetnost, život i kinematografsko prikazivanje. Estetski smisao, duhovne potrebe i kulturalne instancije” koji je od 17. do 19. studenoga održan u Rimu. Skup su priredili Papinsko vijeće za kulturu, Papinsko vijeće za sredstva društvenoga priopćivanja i talijanska Ustanova za predstave, a svoj im je govor uputio i papa Ivan Pavao II.
“Ljudski život”, rekao je Sveti Otac, “posjeduje vlastitu svetost koju uvijek treba štititi i promicati. Ona je uzvišeni dar Božji. Upravo je ona izazov kojega svi moraju odgovorno prihvatiti, kako bi kinematografija postala prikladnim sredstvom za prikazivanje vrijednosti života, u poštivanju dostojanstva osobe.” Govoreći o stvaralačkoj slobodi autora, Sveti je Otac istaknuo da ta sloboda mora biti “sredstvom prijenosa pozitivne poruke koja je trajno u vezi s istinom, Bogom i ljudskim dostojanstvom.” Papa je svoj govor nastavio izjavljujući da se “kinematografija ne može potpuno izraziti bez jasne i trajne veze s moralnim vrijednostima i svrhom zbog koje je nastala. Svi koji djeluju na tome području moraju istraživati, sa stručnošću i iskustvom, pozitivni smisao kinematografije, pomažući piscima scenarija, proizvođačima i glumcima da, svojim umom i svojom maštovitošću, budu vjesnici uljuđenosti i mira, nade i solidarnosti. Jednom riječju, vjesnici istinske čovječnosti”, rekao je rimski Prvosvećenik, ističući da “se u filmskim kadrovima susreću kreativnost i tehnički napredak, bistrina i razmišljanje, mašta i stvarnost, san i osjećaji, a kinematografija predstavlja zadivljujuće sredstvo za prenošenje vječne poruke života i opisivanje njegovih izvanrednih čudesa.”
Prinos kinematografije, koja je sredstvo za prenošenje duhovnosti i uljudbe, nadilazi “jednostavnu ljubav prema kinu i odlazak u kino”, rekao je predsjednik Papinskoga vijeća za kulturu kardinal Paul Poupard u tijeku samoga skupa. “O kinematografiji se samo ne piše i ne raspravlja. Iz kinematografije se mogu roditi plodonosne i kreativne zamisli istinskoga ljudskog i duhovnog napretka, koje su glavnim putovima za poboljšanje dijaloga i međusobnog razumijevanja u uzajamnom poštivanju”, rekao je kard. Poupard.
O takvom shvaćanju kinematografije govorio je i rimski pomoćni biskup Rino Fisichella, spajajući iskustva s kinematografskog i teološkog područja, te analizirajući filmove kao novo sredstvo evangelizacije “jer u suvremenom čovjeku pobuđuju pitanja, te kršćanin danas kao nikad prije mora tražiti dijalog u perspektivi vjere i vrijednosti. Kinematografija i film mogu biti povlašteno mjesto za očitovanje vjere”, istaknuo je Fisichella.
Isusovac Loyd Baugh, govoreći o prikazivanju Isusa na filmu, zaključio je da je “potpuno normalno da se u teologiji i katehezi danas služimo filmskim prikazivanjima. Kršćanin, katolik, ne bi se smio preplašiti pred filmom. Smatram da postoji jedna stvarnost koja je vrlo važna i koju treba evangelizirati. A odgojitelj i pastir moraju naučiti stupati u dijalog s tim poticajima, moraju se znati sučeljavati i s onime što je pozitivno, kao i s onime što je negativno. Kinematografija i film”, zaključio je o. Baugh, “sredstva su senzibiliziranja savjesti.”