NITI PAPA NE MOŽE RAZRJEŠITI BRAK!
Rim (IKA )
Rim, 17. 11. 1998. (IKA) - Sakramentalni bračni vez tako je jak i tako svet da ni Papa nije u stanju razriješiti ženidbu između krštenih katolika koja je valjano sklopljena, tvrda i izvršena. O tome na prvoj stranici piše vatikanski dnevnik "L'Osservato
Rim, 17. 11. 1998. (IKA) – Sakramentalni bračni vez tako je jak i tako svet da ni Papa nije u stanju razriješiti ženidbu između krštenih katolika koja je valjano sklopljena, tvrda i izvršena. O tome na prvoj stranici piše vatikanski dnevnik “L’Osservatore Romano” od 11. studenoga, označen s tri zvjezdice umjesto potpisa, što ukazuje na to da je pripremljen na najvišoj razini u uredima Svete Stolice. Članak nosi naslov “Papina vlast i brak krštenih”, a pojašnjava da Katolička Crkva ne može prihvatiti (pret)postavke i mišljenja nekih teologa, prema kojima bi Papa imao vlast razrješenja katoličkoga braka i to u “slučaju teškog razloga za dobro vjernika”. Razrješenje ženidbe nije isto što i proglašenje nepostojećim, pojašnjava članak, jer njime Crkva izjavljuje da valjani brak niti nije postojao, a Crkva, njezini članovi i pastiri svjedočili su o vrijednosti nerazrješivosti braka i u ono doba kada je usvojen građanski zakon o rastavama.
Prema pisanju članka, prema mišljenju nekih teologa, novi pastoralni uvjeti, kao i želja da se olakšaju patnje rastavljenih katolika, dali bi Papi ovlasti da on riješi takve slučajeve. Odgovarajući na te zamisli, u članku se ustvrđuje da je “Crkva došla do sigurnosti, i to je opetovano tvrdila, da vlastita ovlast ima svoju nepremostivu granicu u braku koji je ‘tvrd i izvršen’, koji je zbog toga izvana i u sebi nerazrješiv.” Članak istodobno ističe da ne želi ulaziti u dublje teološko promišljanje takve tvrdnje i toga “posebnoga pitanja”, no “u svakom se slučaju sa sigurnošću može reći da nije riječ samo o stegovnoj praksi ili o jednostavnoj povijesnoj činjenici. Ovdje je riječ o doktrinalnom nauku Crkve koji se temelji na Svetome pismu i koje je više puta izravno i formalno izložilo i Učiteljstvo, te ga treba smatrati barem pripadajućim katoličkom nauku i kao takvoga treba prihvaćati i čvrsto obdržavati”, pojašnjava članak.
Stajalište je Crkve da bi bilo kakvo širenje papinih ovlasti na tome području bilo izdaja crkvenoga čvrstog uvjerenja da je kršćanski brak nerazrješiv po božanskoj volji, a “ograničenje tako postavljeno u božanskom naumu, pa i vlasti Prvosvećenika, izraz je veličine tajne braka”, zaključuje se u tome članku.