Collevalenza, 12. 11. 1998. (IKA) – Mladi se osjećaju “izdanima” i od Crkve i od odraslih. To je izjavio mons. Alberto Ablondi, biskup Livorna i podpredsjednik Talijanske biskupske konferencije (CEI), u svom izlaganju na 45. općem zasjedanju talijanskih biskupa, koje se održavalo od 9. do 12. studenoga u Collevalenzi. “Jesu li u pravu ili nisu posebno je pitanje, no mladi osjećaju da ih je izdala i Crkva”, istaknuo je mons. Ablondi pojašnjavajući da talijanska mladež Crkvu sve manje doživljava kao “majku, a sve više kao učiteljicu koju ne može voljeti”. Veliki dio odgovornosti i krivnje za takvu sliku Crkve jest na odraslima, koji je prikazuju kao “karikaturu”, a umjesto Crkve nude im najrazličitije “proteze” – od automobila, preko telefona i video-igara pa do računala i Interneta.
Mons. Ablondi kritički se osvrnuo i na obavijesna sredstva te je izjavio da ona, doduše, olakšavaju odnose, no ipak prečesto “uništavaju mogućnost istinskih susreta”. Zbog toga je potrebno da i roditelji i odgojitelji otkriju istinski smisao dijaloga s mladima koji je nadasve, zaključio je biskup, “uzajamno pričanje i pripovijedanje o sebi”, životni stil koji se temelji na osobnom zauzimanju za mlade iz kojega će mladima biti vidljivo “jako odgojno načelo i za život i za vjeru”.
U tom istom tonu nastavio je i sociolog Mario Pollo, profesor na Papinskom sveučilištu Salezijana u Rimu, koji je kao odgojna područja nabrojio “otkrivanje drugoga, sjećanje, povijest, identitet i susret s Kristovim licem preko navještaja koji će mladima jasno pokazati da On ljubi i da voli njihov život”. Mlade, koji su skloni oponašanju odraslih, potrebno je odgajati na osjetljivost za pravednost i jednakost, za socijalnu pravdu i snošljivost, za unutarnji sklad i odgovornost, slobodu misli i djelovanja, rekao je Pollo. Na vjerskom području, istaknuo je Pollo, potreban je veliki obzir jer ima sve više mladih koji Boga “miješaju sa svojim psihičkim procesima”, a Isusa “smještaju” izvan svojega doživljavanja Boga, pa upadaju u određenu vrstu sinkretizma poput New age-a i Next age-a.
Mons. Enrico Masseroni, nadbiskup Vercellija rekao je kako talijanska Crkva danas doživljava svojevrsni “zamor” u odnosu s mladima, te je upozorio kako je “nihilizam mladih dijete ravnodušnosti odraslih” prema vjeri. Odrasli su “uspavani, robovi kulture sadašnjosti, zdravog živoga i blagostanja”, a mladi danas ne trebaju nikoga tko će ih “poučavati kako se mogu zabavljati, već trebaju nekoga tko će ih slušati”, istaknuo je nadbiskup Masseroni. Prije nego što počnemo “nuditi” odgovore mladima, rekao je mons. Masseroni, trebamo ih saslušati, “trebamo čuti njihova pitanja o smislu života”, a za Crkvu to znači da će s “rada i djelovanja za mlade” morati prijeći “na rad i djelovanje s mladima”.
U daljnjem tijeku svojega zasjedanja, talijanski biskupi raspravljali su i o načinu novčanoga potpomaganja rada Katoličke Crkve u Italiji, govoreći o tzv. “8 promila” koje talijanski vjernici – po slobodnom izboru – mogu uplatiti u korist Crkve. Kako je novinarima istaknuo mons. Attilio Nicora, biskup Verone i izaslanik CEI-ja za pravna pitanja, oko toga godišnjeg prihoda Crkve nema nikakvih tajni, i svaka je biskupija pozvana u sjedište CEI-ja u Rimu poslati izvještaj o načinu raspodjele i ulaganjima od dobivenog novca.
Protekle su, 1997. godine, talijanske (nad)biskupije dobile 828.700 milijuna lira od svojih vjernika. Od toga je 28% iskorišteno u pastoralu i bogoslužju, 16% u karitativne svrhe a 57% za uzdržavanje svećenika koji djeluju u tim (nad)biskupijama. Vrlo su zanimljivi podaci o tome kako su pojedine (nad)biskupije upotrijebile novac za karitativne djelatnosti. Tako su na jugu Italije najviše ulagale u obranu građana od lihvara, pomažući nadasve odbačenima i najsiromašnijima. Na drugom mjestu “po ulaganju” su mladi i djeca za koje se smatra da su “u opasnosti”. Na sjeveru Italije najviše je novca uloženu upravo u mlade i djecu, dok su na drugome mjestu oboljeli od AIDS-a i hendikepirani. U središnjoj Italiji najviše (nad)biskupija prednost je dalo oboljelima od AIDS-a i hendikepiranima, no najviše su novca ipak uložile u pomoć najsiromašnijima. Velika je svota novca upućena u nerazvijene zemlje, osobito u Afriku, Južnu Ameriku i Aziju.
Za uzdržavanje svećenika svoj je prilog u 1997. dalo 159.423 vjernika (svaki 369), a svojim su prilogom pomogli 37.897 svećenika uključenih u pastoral talijanske Crkve, istaknuo je mons. Nicora. Za “potpuno” uzdržavanje svećenika u Italiji svake je godine potrebno 888 milijardi i 992 milijuna lira, a od toga 65% jamči središnja ustanova za uzdržavanje svećenstva, dok 35% predstavljaju osobna primanja svećenika i župni prihodi.