Osijek, 12. 11. 1998. (IKA) – Nakon što mu “zbog opširnosti teksta” Glas Slavonije nije bio u mogućnosti objaviti osvrt na članke Miroslava Wranke o katoličkome vjeronauku u školama i predškolskim ustanovama, objavljene u tome listu 24. i 29. listopada 1998., dr. Ivica Pažin spomenuti je osvrt poslao Informativnoj katoličkoj agenciji. Osvrćući se na tvrdnje autora tih članaka o tome kako će vjeronauk ugovorom, koji bi trebale potpisati Vlada RH i HBK, postati obvezatnim predmetom, dr. Pažin pojašnjava: “Tek kada je predmet vjeronauka slobodno izabran, postaje obvezatan i to uz mogućnost odjavljivanja… Ako autor članka smatra da bi već takva obvezatnost vjeronauka bila povod, kako se u naslovu tvrdi, podjelama u školskim klupama, trebalo bi ga se upozoriti da pročita i analizira… Čl.2., t.2. Ugovora, gdje stoji: ‘Školske vlasti, u suradnji s nadležnim crkvenim vlastima, omogućit će roditeljima i punoljetnim učenicima da izaberu vjeronauk pri upisu u školu na način da njihova odluka ne bude povod bilo kakvom obliku diskriminacije na području školskog djelovanja.’ Autor osvrta komentira i tvrdnju Miroslava Wranke u “Glasu Slavonije” kako se “time što se omogućuje roditeljima da svoju djecu mlađu od 15 godina pisanom izjavom obvežu na slušanje katoličkog vjeronauka” zapravo “zadire u temeljna ljudska prava”. Znači li to, pita se dr. Pažin, da roditelji i školsko-obrazovni sustav u Hrvatskoj krše ljudska prava maloljetnih osoba i time što ih se “prisiljava” na pohađanje i ostalih predmeta potrebnih u općoj formaciji? Komentirajući, pak, izjavu o tome kako bi država trebala “podučavanje vjerskog odgoja prepustiti Crkvi u crkvenim prostorijama, a pobrinuti se da u javnim obrazovnim ustanovama pruži dovoljno informacija o svim religijskim sustavnicama utkanima u tkivo hrvatske kulturne i povijesne baštine”, dr. Pažin ističe kako “sekularna država upravo ima zadaću svima omogućiti jednaka prava. Nije istina i grubi je nasrtaj na ustroj ovog društva kad se tvrdi da drugi nemaju iste mogućnosti. Javne obrazovne institucije nisu samo obrazovne već i odgojne”, nazivajući stavove izrečene u “Glasu Slavonije” željom “za vraćanjem Katoličke Crkve u sakristije”. “I na koncu, ako je to toliko bitno, uči li Crkva djecu nečemu što se protivi razmišljanju modernog svijeta, ili ona govori o vrijednostima humanosti, solidarnosti, jedinstvu svih bez obzira na religijsku ispovijest i nacionalnu pripadnost?”, istaknuo je on, pozivajući se na pojedine članke “Plana i programa katoličkog vjeronauka u osnovnoj školi”, prema kojemu je vjeronauk u školi, “premda prvotno katolički, u znatnoj mjeri međukonfesionalan i nadkonfesionalan, pa i takav da u sebi sadrži elemente međureligijskog odgoja i obrazovanja te elemente opće religijske i etičke kulture.”
Ne bi li o vjeronauku, ističe pri kraju svog osvrta dr. Pažin, trebalo razmišljati i kao o “stvarnosti koja je već stoljećima suoblikovala svojim kršćanskim misaonim dobrom i duhom generacije ljudi koje su prošle ovim područjima i koje su živjele te i dalje žele živjeti prema zdravim moralnim, etičkim i socijalnim načelima”, a što je u skladu s ciljevima školskog odgoja i obrazovanja koji su utemeljeni na želji “izgraditi i odgojiti u mladim ljudima osjećaj zdravog, radinosti vrijednog, obvezama vjernog i odgovornostima svjesnog čovjeka, koji jest i postaje članom i građaninom demokratskog društva i jedne države”.