Istina je prava novost.

60 GODINA OD PROGLAŠENJA RASNIH ZAKONA PROTIV ŽIDOVA

Mleci, 8. 11. 1998. (IKA) - U Italiji se ove godine obilježava tragična 60. obljetnica proglašenja rasnih zakona protiv Židova, koji su doneseni 1938. godine po izričitoj želji fašističkog "Ducea" Mussolinija. U svojemu najnovijem broju tjednik biskupij

Mleci, 8. 11. 1998. (IKA) – U Italiji se ove godine obilježava tragična 60. obljetnica proglašenja rasnih zakona protiv Židova, koji su doneseni 1938. godine po izričitoj želji fašističkog “Ducea” Mussolinija. U svojemu najnovijem broju tjednik biskupije Mleci “Gente veneta” podsjeća na taj tragični događaj, donoseći dva dramatična životna svjedočanstva tamošnje Židovke Lie Finzi, koja je protjerana iz škole, ali je uspjela pobjeći iz grada, te Giovannija Marcata, posljednjega preživjelog iz koncentracijskog logora Buchenwald iz kojega se vratilo tek 17 od 4.000 deportiranih talijanskih Židova!
Marcato je uhićen jer je spasio stanovnike jednoga mjestašca od osvete, a u Buchenwaldu je uslijed naprezanja i gladovanja smršavio s 90 na 37 kilograma. Usprkos tome, tamo je preživio 20 mjeseci!
“Da se mogu vratiti unatrag, na onaj isti dan i isto mjesto, ponovno bih učinio što sam učinio”, rekao je Marcato. “Spasiti samo jedan ljudski život najljepša je stvar koja se može dogoditi, premda je ono što sam kasnije doživio, u zatočeništvu Buchenwalda, najokrutnije što čovjeka može pogoditi.” Marcato se sjeća svojih dana zatočenika koncentracijskog logora: “Buđenje u 4.30, jeli smo kruh od tijesta pripremljenog od brašna divljeg kestena i piljevine, malo margarina i šalicu ‘napoja’ koji je trebao biti kava. Potom je uslijedila prozivka na ‘trgu’ i teški rad cijeli dan, do 18 sati. Nije bilo ručka, a za večeru smo dobivali tri krumpirića i juhu od repe.” I dok su se njegovi suzatočenici bacali na ogradu pod električnim naponom od 3000 volti, kako bi izbjegli tome krajnjem nijekanju dostojanstva ljudskoga bića, Marcato je donio odluku da će pobijediti i najteže i najokrutnije poteškoće i zvjerstva. “Preživio sam jer sam sebi samome odredio načelo i svake si večeri, prije nego što sam zaspao, ponavljao: ‘I večeras sam tu, moram tu biti i sutra.’ I tako, dan za danom kroz 20 mjeseci, pobjeđivao sam u tome osobnom izazovu sa životom, ne sa smrću.” Kada su u Buchenwald 11. travnja 1945. godine došli saveznici, Marcato je vidio jednoga američkog časnika kako plače i spoznao da je dobio svoju životnu bitku.