Istočni London, Južna Afrika, 5. 11. 1998. (IKA/ENI) – Izvješće južnoafričkoga Vijeća za istinu i pomirenje prepuno je optužbi na račun južnoafričkih Crkvi, a u svezi kršenja ljudskih prava u doba apartheida. Ono ipak potvrđuje doprinos nekih vjerskih zajednica u borbi protiv rasne podjele u nekadašnjoj Južnoafričkoj Republici. Ravnatelj Vijeća anglikanski nadbiskup Desmond Tutu predao je 29. listopada južnoafričkom predsjedniku Nelsonu Mandeli izvješće u 5 tomova i na više od 3.500 stranica, na kojem Vijeće radi od svibnja 1996. godine. U Izvješću stoji kako je kršćanstvo, kao većinska religija u Južnoj Africi poticala ideologiju apartheida na razne načine. Izvješće navodi poticanje apartheida biblijskim i teološkim naukovanje, čime su se posebno koristile reformirane afrikanerske Crkve. Većina Crkava s engleskoga govornog područja, stoji u Izvješću, potiho su se koristile apartheidom, imenujući svećenike na temelju rasne pripadnosti, a progonjenim su vjerskim djelatnicima uskratile potporu i zaštitu. Jednako tako, nisu pomogle najugroženijima i progonjenima od tadašnjih vlasti. Vojni kapelani, navodi se dalje, nosili su vojne odore, vrlo često i kratko naoružanje, te podupirali represivne metode vojske i policije. “Grijeh Crkava nije ograničen isključivo na slaganje s apartheidom, već se tu radi i o širenju mita o apartheidu kao moralnom i kršćanskom nazoru u neprijateljskom i protubožjem svijetu”, piše u Izvješću. Optužene su i Crkve “kršćanskoga imperijalizma”, zbog poticanja protužidovskoga i protuislamskog raspoloženja. Izvješće optužuje neke kršćanske Crkve za davanje potpore ili prešućivanja apartheida, no, priznaje da su neke vjerske zajednice u doba apartheida bile progonjene i onemogućavane u svome radu, kako pastoralnom, tako i humanitarnom. Izvješće je sačinjeno od usmenih ili pisanih svjedočenja predstavnika 41 vjerske zajednice u Južnoj Africi. Afrički nacionalni kongres pokušao je onemogućiti objavljivanje Izvješća, zbog optužbi za kršenje ljudskih prava u borbi protiv apartheida. Nadbiskup Tutu oštro je odgovorio na te pokušaje te je za južnoafrički “Sunday Times” izjavio: “Cijena slobode je nemjerljiva, i ne postoji način da zaboravimo kako jučer ugnjetavani može sutra postati ugnjetavač. Vidjeli smo takvu pojavu i drugdje u svijetu, pa se nemojmo zavaravati da se to ne može dogoditi i nama”.
Predsjednik Mandela, koji je i ustanovio Vijeće za istinu i pomirenje, pozdravio je Izvješće, premda ono nije dovršilo svoj rad, poglavito po pitanju kršenja ljudskih prava i građanskih tužbi protiv osoba optuženih za stradanja nevinih civila. Na popisu optuženih nalaze se i nekadašnji južnoafrički predsjednici F. W. de Klerk i P. W. Botha, kao i nekadašnja Mandelina supruga Winnie Madikezela-Mandela. Jedan od optuženih je i Mangosuthu Buthelezi, koji trenutno obnaša dužnost ministra unutarnjih poslova u Mandelinoj vladi. Južnoafrikanci se pitaju hoće li njegov slučaj riješiti sama Vlada, ili će se o njegovu mogućem pomilovanju očitovati Vijeće za istinu i pomirenje. Vijeće se već odredilo spram njegovog i sličnih slučajeva, koji bi mogli od Vlade dobiti skupno pomilovanje. Vijeće nadbiskupa Tutua izričito je protiv takvog rješavanja “problema”, koji je mnoge Južnoafrikance ostavio bez svojih najmilijih.