Rim, 1. 11. 1998. (IKA) – Talijanski mjesečnik “Letture” za studeni ove godine, kojega objavljuje pavlinski Red, uvodni članak posvećuje problemu javnih glasila i ističe kako, prema mišljenju književnih kritičara, ljudi današnjeg društva čitaju sve manje. Obavijesna sredstva, ističe uvodničar, jednostavno nemaju “uljudbenu politiku”, tj. “snažni plan kojega bi mogli predložiti čitateljima”, već su im takvi planovi siromašni i često se svode tek na običnu i plitku znatiželju, na površnu informaciju i “iznenađenja” za jeftini novac. Čita se malo, piše Luciano Gramigna, jer je kod ljudi “zatupio” i osjećaj i smisao za čitanje, jer je na djelu proces “obezvrijeđivanja čitanja kao životnog čina”. Čitanje sa zaslona računala, prigovara pisac članka, nije isto kao i “prelaženje očima preko otisnute stranice, okretanja i listanja knjige”, kao i možebitnog povratka na ona mjesta u knjizi koja nas osobito zanimaju ili privlače. Stranice koje su posvećene kulturi, nastavlja Gramigna, “pretrpjele su strašnu homologaciju, a često su i poput danka zlatnom teletu koje sve pretvara u spektakl i čitanje svodi na ‘talk show’.” Za pisca članka veliku odgovornost za takvo stanje ime i proces globalizacije u kojemu se sve, pa tako i čitanje, svodi na “konačnu najnižu opću razinu”. Čak su i sami čitatelji, kako je pokazalo istraživanje toga časopisa, “zbunjeni” zbog kulturalnih ponuda na koje nailaze, jer se čini da one nisu u stanju izraziti pravu kritičku uputu o tome koje djelo vrijedi čitati, a koje ne. Naime, samo 10% talijanskih čitatelja poznaje – po imenu!” – autore recenzija i kritičkih osvrta, i tek 15% se prepušta njihovom “utjecaju” kod odabira knjige za čitanje.