Rim, 24. 10.1998. (IKA) – Nakon desetljeća nasilja u Sjevernoj je Irskoj, tzv. “Uskrsnim sporazumima”, započelo “doba nade” i traženja pomirenja između sjevernoirskih unionista i indipendentista. Papa Ivan Pavao II. je 23. listopada želio podsjetiti na tu važnu i veliku nedavnu pobjedu razuma i međunarodne diplomacije, primajući u audijenciju novoga veleposlanika Republike Irske pri Svetoj Stolici Eamona O’Tuathaila. S tim iskusnim diplomatom sa “smaragdnog otoka”, koji je djelovao u SAD-u, Južnoj Africi, Libanonu i ostalim zemljama Srednjeg Istoka, Sveti Otac se sa zadovoljstvom podsjetio na svoj pastoralni pohod 1979. godine Irskoj, u tijeku kojega je prihvaćen s ljubavlju zemlje koja se diči katoličkim korijenima, ali koja je, na žalost, opterećena velikim problemima, nadasve krvavim oružanim sukobima između “katolika” i “protestanata”. To bi žalosno poglavlje ipak moglo uskoro biti dovršeno. No, “trajni mir”, istaknuo je Sveti Otac, “ostaje i nadalje krhka stvarnost koja treba trajno zauzimanje i napor sviju”. “Neka budućnost svih stanovnika Irske bude ukorijenjena u pravdi, jednakosti i skladu”, poručio je Papa, ističući veliku važnost tisućljetne vjerske predaje Irske koja, zajedno s ostalim europskim zemljama, u novom tisućljeću mora odrediti “načela vlastitoga budućeg razvoja”. Temeljna ljudska prava, ponovio je Sveti Otac, nisu tek plod ljudskog zauzimanja i zemaljske vlasti, već su prirođena čovjeku i stoga potječu od Boga. Zbog toga nijedno društvo niti država ne smiju zaboraviti da je u središtu uvijek pojedinac kao osoba, a razvoj i napredak nikada se ne smiju svesti tek na gomilanje bogatstva koje će kršiti dostojanstvo ljudske osobe. Zbog toga je potrebno braniti obitelj i promicati njezino blagostanje, kao što to, prema riječima Svetoga Oca, irski ustavni zakon i čini. Papa je stoga veleposlaniku uputio želju da Irska i nadalje, u skupu država, bude “uvjerljivi glas” koji će se zauzimati za zaštitu života, pridonoseći jačanju prave “međunarodne uljudbe”, uljudbe koja će “poštivati ljudsku osobu, obitelj i transcendentalnu dimenziju postojanja.”