Sarajevo, 21. 10. 1998. (IKA/KTA) – “Zabrinjavajuća je činjenica da se agresija i tragični rat koriste kao povodi da bi se različiti školski programi i udžbenici nametnuli kao faktor ne samo različitosti nego opasne suprotstavljenosti. Nije teško procijeniti njihovo posve negativno djelovanje na psihu učenika. Velika je šteta što ni međunarodne ni domaće dobronamjerne institucije do sada nisu našle prikladno rješenja pa se zadovoljavaju ponavljanjem očuvanja ‘jednakosti’ i u stvarima u kojima je ona gora od različitosti”. Tim je riječima sadašnje stanje školstva u BiH ocijenio sarajevski pomoćni biskup Pero Sudar. U intervjuu koji je dao Katoličkoj tiskovnoj agenciji BK BiH, biskup Sudar odgovorio je na napise u pojedinim novinama u povodu otvaranja katoličke škole u sarajevskom naselju Stup. “Katoličke škole su nastale kao prijeka nužda i kušaju ponuditi plan i program po mjeri đaka koji ih pohađaju. Pored ovakvog pristupa medija i službene javnosti, one će teško postati izazov i model državnim školama”, ističe vrhbosanski pomoćni biskup, dodajući: “Tko god u ovoj zemlji bude htio nešto urediti za sretniju budućnost, a to znači miran suživot, njezinih građana, morat će pronaći način zaštite temeljnih ljudskih prava s jedne strane i vlastitosti svakog od konstitutivnih naroda s druge”. Prema mišljenju biskupa Sudara, taj proces neće biti niti brz ni lak, a planovi i programi u školstvu bit će jedno od preciznih mjerila koliko su se ljudi u BiH “za ljubav budućnosti odrekli svih okova prošlosti”. Otvaranje katoličkih škola u BiH također nije prošlo bez brojnih poteškoća, jer se “sve promatra kroz prizmu politike i partijske ‘podobnosti'”. “Naše škole su posvuda registrirane i verificirane na isti način i od istih nadležnih općinskih ili u drugim slučajevima federalnih ustanova ali te iste ustanove im u jednom gradu priznaju, a u drugom ne priznaju prava koja ih slijede. To se odnosi kako na pravni položaj tako na materijalni tretman naših škola. Tako npr. u Zenici već četvrtu godinu općina i kanton odbijaju tretirati naše škole ravnopravno drugima. Rješenja Federalnog ministarstva njima ništa ne znače. Ili pak u Konjicu, gdje nam isključivo zbog političkih razloga, nadležno ministarstvo odbija verificirati školu. Nastojanje oko povrata školskih objekata, u vlasništvu Crkve, ili pak dobivanja suglasnosti za gradnju novih pravi je sizifovski posao”. Biskup Sudar dodaje kako “u svemu tješi činjenica da živimo u vremenima i u uvjetima u kojima, čini se, samo ‘sizifovski projekti’, tj. oni koje je uvijek vrijedno počinjati iz početka, imaju smisla”.