Rim, 19. 10. 1998. (IKA) – “U vjerničkoj poslušnosti pred Kristom svojim Gospodinom, povjeravajući se Majci Kristovoj i Majci Crkve, svjestan velikih teškoća, prihvaćam”, rekao je toga 16. listopada 1978. papa Ivan Pavao II. Te su važne i odlučujuće riječi tada slušali brojni kardinali, pod Michelangelovim lukovima Sikstinske kapele i prodornim pogledom Krista Suca, Gospodara povijesti.
A ovih je dana, proslavljajući 20. obljetnicu svojega papinstva, “osjetio da uz njega kuca srce Crkve”, sretan što je u nedjelju, 18. listopada, na svečanome misnom slavlju na Trgu sv. Petra, uz njega bila ponajprije njegova – Rimska – biskupija, brojni vjernici iz svih rimskih župa, ali i sa svih strana svijeta.
Bilo je to misno slavlje zahvale i sjećanja. Zahvale za život i papinsku službu koja je u mnogočemu izmijenila “lice svijeta”, i sjećanje na sve one događaje koji su tu Petrovsku službu obilježili. Misno ruho – zlatnu misnicu – Papi su darovali njegovi sugrađani, vjernici Rimljani, a misna su čitanja čitali 20-godišnji mladić i djevojka, kao da se i tom simbolikom željelo obilježiti 20 godina odvažnoga služenja Svetog Oca sveopćoj Crkvi. Molitve vjernika čitali su predstavnici katehista, Caritasa, vikarijata, sveučilišta, kongregacija i pokreta. Na završetku misnoga slavlja, živopisnom koreografijom, Svetom je Ocu zahvalilo 40 dječaka i djevojčica rimskih osnovnih škola, dok je biskupijski zbor pjevao “Totus tuus” (Sav tvoj), pjesmu sastavljenu u prigodi 50. obljetnice misništva Karola Wojtyle, riječima sv. Alojzija Grignona de Monfort, a koje je Papa uzeo za svoje biskusko geslo.
Na svečanom misnom slavlju sudjelovao je talijanski predsjednik Oscar Luigi Scalfaro, rimski gradonačelnik Francesco Rutelli, predstavnici građanskih i vojnih vlasti, diplomatski zbor, bolesnici u invalidskim kolicima koje Papa želi u prvome redu na svakome svom svečanom slavlju. Misu su s Papom suslavili njegov vikar kardinal Camillo Ruini i pomoćni rimski biskupi, državni tajnik kardinal Angelo Sodano, dekan kardinalskog Zbora Bernardin Gantin, stotinjak biskupa i 1.500 svećenika, među kojima i župnici 328 rimskih župa.
Zahvaljujući Bogu na 20 godina papinstva, Sveti Otac se zapitao: Kada dođe Sin Čovječji, hoće li naći vjere na zemlji?, izražavajući svoje povjerenje u Gospodina kojemu služi učvršćujući svoju braću u vjeri. “Jesam li to činio ovih 20 godina? Jesam li bio marljiv i budan učitelj vjere Crkve? Jesam li nastojao ispuniti očekivanja vjernika u Crkvi i onu glad za istinom koju osjeća svijet izvan Crkve?”, pitao se Papa kao da javno ispituje svoju savjest, ne dajući odgovor nego prisnažujući svoju zadaću: “Naviještati Riječ! To je moja zadaća. Moram učiniti sve što je u mojoj mogućnosti kako bi Sin Božji, kada dođe, mogao naći vjere na zemlji!”
Sveti Otac je svjestan da molitva Pastira podupire stado, no zna, istodobno, da je molitva naroda neophodna i onome tko ima zadaću voditi to stado. “To se događalo stoljećima. I sam sam svjedok, jer sam to osobno doživio. Molitva Crkve velika je snaga. Želim svima zahvaliti, jer sam ovih dana osjećao da sa mnom kuca srce Crkve!”, rekao je Sveti Otac i zaključio ističući značenje svečanoga misnog slavlja, tj. zahvalu Bogu. “Sa svoje strane, želim ponoviti ‘da’ kojega sam izrekao prije 20 godina, uzdajući se u milost Božju. S vaše strane, ponuditi zauzetost i zajedno moliti za ovoga Papu, kako bi do kraja mogao ispuniti svoje poslanje. Cijelim srcem ponovno predajem svoj život i služenje Djevici Mariji, Majci Otkupiteljevoj i Majci Crkve. Njoj, sa sinovskom odanošću, ponavljam: ‘Totus tuus!'”.