Rim, 15. 10. 1998. (IKA) – Jedan od najistaknutijih vidika dvadesetgodišnjega neumornog papinstva Ivana Pavla II. jamačno je briga da se narodu Božjem pokaže osobe koje su uzor svetosti, kako bi i vjernici slijedeći njihove tragove došli do one evanđeoske savršenosti na koju su pozvani snagom svojega krsnog zvanja. To je očito iz riječi kardinala Jose Saraive Martinsa, pročelnika Kongregacije za proglašenje blaženih i svetih, koji je za Radio Vatikan istaknuo da je Sveti Otac “proglasio 801 blaženika, od kojih 595 mučenika i 206 ispovjedalaca. K tome treba dodati da će Papa blaženima uskoro proglasiti još 4 sluge Božje, i to 25. listopada, među kojima i prvoga brazilskoga blaženika, fra Antonija Galvaa. Osim toga Papa je proglasio i 280 svetaca, od kojih 246 mučenika i 36 ispovjedalaca. Sve skupa: 1081 blaženik i svetac. Pravi rekord!”, istaknuo je mons. Saraiva Martins.
Govoreći o zemljama porijekla tih blaženika i svetaca, mons. Saraiva je istaknuo kako je i pri tome vidljiva “univerzalnost Crkve” jer “svetost nema domovine. Ona cvjeta posvuda. Njezini plodovi, koji su živi znakovi vjernosti Bogu i ljubavi prema bližnjemu zriju posvuda u Crkvi”, a među njima ima biskupa, svećenika, redovnika, redovnica i laika. Na prigovor o tome kako je ipak premalo laika proglašeno blaženima i svetima, mons. Saraiva je rekao kako je Papa u svojoj enciklici “Ususret trećem tisućljeću” istaknuo da se Crkva na osobiti način treba zauzeti “u priznavanju junačkih kreposti muževa i žena koji su svoj kršćanski poziv ostvarili u braku.” No, Papa nije ostao samo na riječima jer su “blaženi i sveti laici u njegovom papinstvu bili sve brojniji. Podsjećam na Giuseppea Moscatija proglašenog svetim 1987, na Pier Giorgia Frassatija, proglašenog blaženim 1990, na Giovannu Berettu Molla, majku obitelji, proglašenu blaženom 1994, na Federica Ozamana proglašenog blaženim 1997 i Giuseppea Tovinija, oca desetero djece, proglašenoga bleženim 20. rujna ove godine. Priželjkujemo da primjeri ove braće, kojima je Crkva priznala junaštvo kreposti, imaju sve više utjecaja u životu kršćanskog naroda”, zaključio je mons. Saraiva.