EDITH STEIN – MOST IZMEĐU ŽIDOVA I KATOLIKA
Iz ljubavi prema Bogu i čovjeku još jednom podižem svoj ožalošćeni krik: neka se nikad više ne ponovi slična zločinačka inicijativa prema nijednoj etničkoj skupini, nijednom narodu, nijednoj rasi, nigdje na zemlji! Ovo je krik kojega upućujem svim muškarcima i ženama dobre volje, svima onima koji vjeruju u vječnost i pravednog Boga, svima onima koji se osjećaju sjedinjeni s Kristom, Riječju Božjom utjelovljenom, rekao je Sveti Otac u svojoj propovijedi.
Rim, 12. 10. 1998. (IKA) – Papa Ivan Pavao II. upravo je 11. listopada, na Trgu sv. Petra u Rimu, pred velikim mnoštvom vjernika i hodočasnika, svetom proglasio karmelićansku redovnicu Edith Stein, mučenicu nacizma u Auschwitzu, jer je bila Židovka i katolkinja. U svojoj propovijedi na talijanskom i njemačkom jeziku Sveti Otac, među ostalim, ističe: “Prvog svibnja 1987. u tijeku mojega pastoralnog pohoda Njemačkoj, bila mi je radost proglasiti Blaženom u K(lnu tu velikodušnu svjedokinju vjere. Danas, jedanaest godina poslije, ovdje u Rimu na trgu svetog Petra, mogu svečano proglasiti Svetom pred cijelim svijetom tu najčasniju kćer Izraela i vjernu kćer Crkve. Kao i onda, i danas se klanjamo pred spomenom na Edith Stein, proglašavajući nepobjedivo svjedočanstvo koje je pružila za života i nadasve svojom smrću. Uz Tereziju Avilsku i Tereziju iz Lisieuxa, ta druga Terezija smješta se u četu svetaca i svetica koji su na čast karmelićanskom Redu”, rekao je Sveti Otac i potom pozdravio članove obitelji Stein, koji su došli u Rim, članove Reda karmelićanki, službeno izaslanstvo Njemačke s dosadašnjim kancelarom Helmutom Kohlom, te izaslanstvo iz Poljske, predvođeno predsjednikom vlade Jerzyjem Buzekom. Papa je potom pozdravio hodočasnike iz biskupija Wroclaw, Krakow, K(ln, M(nster, Speyer i nekih drugih biskupija koji se “pridružuju brojnom mnoštvu vjernika koji su došli iz Njemačke, Sjedinjenih Država i moje domovine Poljske”.
Sveti Otac u svojoj je propovijedi potom govorio o hrabrom svjedočenju nove svetice Edith Stein, ističući kako se nije željela okoristiti svojim krštenjem i katolištvom, već je hrabro prihvatila sudbinu svojih sunarodnjaka, među ostalima i svoje sestre Rose i brojnih nizozemskih Židova koji su ubijeni u plinskim komorama Auschwitza. “Slaveći od sada ubuduće spomen na novu Sveticu nećemo moći ne sjetiti se, iz godine u godinu, također i Shoaha, onoga nečovječnog nauma za istrebljenje jednog naroda, koji je života stajao milijune braće i sestara Židova. Neka ih Gospodin rasvijetli sjajem svojega lica i neka im podari svoj mir”, rekao je Papa, i nastavio: “Iz ljubavi prema Bogu i čovjeku još jednom podižem svoj ožalošćeni krik: neka se nikad više ne ponovi slična zločinačka inicijativa prema nijednoj etničkoj skupini, nijednom narodu, nijednoj rasi, nigdje na zemlji! Ovo je krik kojega upućujem svim muškarcima i ženama dobre volje, svima onima koji vjeruju u vječnost i pravednog Boga, svima onima koji se osjećaju sjedinjeni s Kristom, Riječju Božjom utjelovljenom. Pri tome svim moramo biti solidarni jer je u pitanju ljudsko dostojanstvo. Postoji samo jedna ljudska obitelj. To je snažno isticala nova svetica, kada je pisala: ‘Naša je ljubav prema bližnjemu mjera naše ljubavi za Boga. Za kršćane, i ne samo za njih, nitko nije ‘stranac’. Ljubav Kristova ne poznaje granice'”.
Govoreći potom o traženju istine i vjere nove svetice, Papa je istaknuo kako je otkrila da “istina ima jedno ime: Isus Krist”. Iskustvo te žene, koja je doživjela što znače muke stoljeća poput našega, postaje primjerom za sve nas, smatra Sveti Otac, obraćajući se osobito mladim kršćanima i ministrantima okupljenima ovih dana u Rimu. Samo je iz ljubavi prema istini mogla prihvatiti križ svojega naroda, svjesna da se do te istine dolazi samo preko patnje koja prihvaća patnju voljene osobe.
“Zahvaljujemo Bogu za taj dar. Nova svetica neka nam svima bude primjer u našem zauzimanju u službi slobode, u našem traženju istine. Njezino svjedočanstvo neka što čvršćim učini most međusobnog razumijevanja između židova i kršćana”, istaknuo je Sveti Otac u svojoj propovijedi, posvećujući i molitvu Anđeoskog pozdravljena spomenu na tu izvanrednu svjedokinju vjere, i preporučujući sve vjernike i štovatelje svete Edith Stein zagovoru Majke Božje.
Nova svetica Katoličke Crkve Edith Stein rodila se u Wroclawu, u židovskoj obitelji 11. listopada 1891. Djetinjstvo je provela poštujući židovske običaje svoje obitelji. S petnaest godina potpuno gubi vjeru i postaje agnostikom. Godine 1911. započinje sa sveučilišnim studijem na različitim njemačkim sveučilištima, a osobito je slijedila predavanja Edmunda Husserla, poznatog utemeljitelja fenomenološke filozofije. Dvije su je činjenice potaknule na približavanje katoličkoj vjeri. Ponajprije je to bio duboki vjerski osjećaj njezine prijateljice gospođe Reinach, a još više čitanje autobiografije sv. Terezije Avilske. Katoličku je vjeru prihvatila i krstila se 1. siječnja 1922., a godine 1933. ušla je u Red sestara karmelićanki u K(lnu, u Njemačkoj. Samo pet godina kasnije, 1938. godine, uslijed nacističkih progona Židova, premještena je u nizozemski karmelićanski samostan u Echtu. Ubijena je 9. kolovoza 1942. u plinskoj komori koncentracijskog logora Auschwitz.
O. Peter Gumpel, dobar poznavatelj povijesti nacizma, za Radio Vatikan je pojasnio razloge njezinog uhićenja i ubojstva. “Ponajprije, Edith Stein je bila židovske krvi i da nije bila Židovka nacisti je vjerojatno ne bi ubili. No, isto tako je istina da je ne bi ubili da nizozemski biskupi, 20. srpnja 1942, a protiveći se formalnim zapovijedima nacističkih vlasti u Nizozemskoj, nisu odredili da se u svim katoličkim crkvama pročita oštra osuda progona nizozemskih Židova od strane nacista. Podsjećam da su se nacisti, početkom 1942. godine, odlučili na takozvano “završno rješenje”, tj. holokaust Židova. Samo nekoliko mjeseci potom u Nizozemskoj su započela ‘čišćenja’ Židova po porijeklu i vjeri”, istaknuo je o. Gumpel.
Nakon tih čina progona poglavari različitih kršćanskih Crkvi i zajednica u Nizozemskoj odlučili su da se u crkvama pročita poruka oštre osude progona Židova. Nacističke su vlasti to ubrzo saznale, te su kršćanskim poglavarima jasno dali do znanja da takav njihov prosvjed neće imati nikakvog učinka. Štoviše, priprijetili su da će samo još ubrzati i pojačati progon i deportaciju Židova po krvi i vjeri. Istodobno su nacisti nadodali kako neće proganjati Židove koji su se obratili na kršćanstvo, ali samo u slučaju da se prosvjedno pismo ne čita u crkvama. Ako će biti pročitano, dali su do znanja nacisti, progonit će i deportirati sve Židove, pa i one koji su se obratili na kršćanstvo te su kršteni. Po tom činu prijetnje i ucjene, poglavari kršćanskih zajednica u Nizozemskoj bili su prisiljeni odustati od čitanja osude nacističkog režima u crkvama. No, tako nisu postupili katolički biskupi te zemlje pa je u svim katoličkim crkvama te zemlje pročitan prosvjed biskupa 20. srpnja 1942. Nacisti su odgovorili progonom i deportacijom Židova katolika, što potvrđuje i dokument nacističkog časnika Schmidta koji je, po nacističkom nalogu, bio objavljen u svim nizozemskim novinama 3. kolovoza 1942. “I u nekim su protestantskim crkvama pročitane izjave koje su se protivile nacističkoj deportaciji Židova”, nastavio je o. Gumpel, “no, predstavnici protestantskih Crkvi rekli su nam da njihova namjera nije bila čitati to priopćenje, već je tehnički bilo nemoguće spriječiti čitanje u svim crkvama.” O. Gumpel je potom pojasnio kako su nacisti otvoreno napisali da će Židove obraćene na katolištvo “morati smatrati najgorim neprijateljima i zbog toga providjeti da što prije budu deportirani na istok. Zbog toga je i Edith Stein ubrzo deportirana i ubijena u koncentracijskom logoru u Auschwitzu”.
Dva su razloga, prema o. Gumpelu, zbog kojih je ubijena ta katolička karmelićanka. “S jedne strane, to što je bila Židovka, a s druge zbog nacističke mržnje na Katoličku Crkvu. Zbog te su mržnje nacisti ubijali nizozemske Židove obraćene na katolištvo. Ta činjenica ne samo da opravdava, već daje potpuno pravo izjavi o mučeništvu Edith Stein, i stoga njezinom proglašenju svetom u krilu Katoličke Crkve.” Kada je sve to saznao papa Pijo XII., nastavio je o. Gumpel, osobno je odlučio javno prosvjedovati protiv progona Židova. U tu svrhu sam je napisao tekst koji je trebao biti objavljen u “L’Osservatore Romano”, no kada je čuo kakve je posljedice imao prosvjed nizozemskih biskupa, morao se suočiti s novom dilemom. Zaključio je, nakon ozbiljnog promišljanja, da njegov prosvjed ne bi pomogao Židovima. Štoviše, službeni prosvjed mogao je još pogoršati nacistički odnos prema njima i prouzročiti još više žrtvi. Istodobno je papa Pio XII. odlučio pojačati slanje pomoći Židovima na tihi način. “Svima je poznato, a to su priznale i tolike židovske vlasti, da je na taj način Pio XII. uspio spasiti stotine tisuća Židova koji su, po njegovom nalogu, bili skrivani u katoličkim ustanovama, ili koje su skrivali katolički laici u svim zemljama kojima su vladali nacisti. To su činile na tisuće kršćana – redovničke zajednice i obitelji – koji su iz ljubavi hrabro izložili svoje živote kako bi spasili braću Židove”, rekao je o. Gumpel, a novinar Radio Vatikana je zaključio: “U svjetlu onoga što je rečeno, čini nam se da možemo reći kako proglašenje svetom Edith Stein, mučene jer je bila Židovka i katolkinja, može biti pozitivnim znakom u onom pokretu pomirenja između Židova i kršćana za koje se zalaže Sveti Otac.”