Istina je prava novost.

PAPINA PROPOVIJED NA MARIJI BISTRICI U osobi se novoga blaženika spaja, da se tako izrazim, cjelokupna tragedija koja je pogodila hrvatsko pučanstvo i Europu tijekom ovoga stoljeća obilježena trima velikim zlima: fašizmom, nacizmom i komunizmom.

Marija Bistrica, 4. 10. 1998. (IKA) - "Danas sam došao k Vama u svetište Majke Božje Bistričke. Pred njezinim crnim kipom toliko ste puta vi i vaši stari po njoj upućivali molitve Bogu. Ovdje sam kako bih zajedno s vama Bogu prinio žrtvu hvale i proglas

Marija Bistrica, 4. 10. 1998. (IKA) – “Danas sam došao k Vama u svetište Majke Božje Bistričke. Pred njezinim crnim kipom toliko ste puta vi i vaši stari po njoj upućivali molitve Bogu. Ovdje sam kako bih zajedno s vama Bogu prinio žrtvu hvale i proglasio blaženim slugu Božjega Alojzija Stepinca”, rekao je na početku misnoga slavlja papa Ivan Pavao II, okupljenome mnoštvu vjernika u hrvatskome nacionalnom marijanskome svetištu u Mariji Bistrici, među kojima je bio i predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman i visoki državni dužnosnici. Svoju propovijed na prvoj misi posvećenoj novome blaženiku kardinalu Stepincu, Papa je usredotočio na navode iz Ivanova evanđelja (Iv 12,24) “Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod”. “Nije li možda upravo to bila tajna i vašega nezaboravnog i nezaboravljenog nadbiskupa kardinala Alojzija Stepinca, kojega danas motrimo u slavi blaženikâ? On je na jedinstven način sudjelovao u Vazmenom Otajstvu: poput pšeničnoga zrna ‘pade na zemlju’, na ovu hrvatsku zemlju, te je, umrijevši, donio ‘obilat rod'”, rekao je Sveti Otac, podsjećajući također na brojne mučenike od početaka kršćanstva na našim prostorima. “Blaženi Alojzije Stepinac nije prolio krv u doslovnom smislu riječi. Njegova je smrt uzrokovana dugotrajnim patnjama, koje je podnio: zadnjih je petnaest godina njegova života bilo obilježeno neprekinutim nizom zlostavljanjâ posred kojih je odvažno izložio vlastiti život radi svjedočenja za Evanđelje i za jedinstvo Crkve”, upozorio je Papa. Istaknuvši kako su svima poznate okolnosti kardinalove smrti, Papa je ponovio kako su patnje Crkve u to doba bile nazočne u svim dijelovima svijeta. Poglavar Katoličke Crkve također je usporedio svetište u Mariji Bistrici sa svetištem na Jasnoj Gori u Poljskoj gdje su se Poljaci posebno utjecali Bogu za vrijeme komunizma, a s kojim je povezan i rad poljskoga kardinala, također sluge Božjega, Stefana Wyszynskog.
“U osobi se novoga blaženika spaja, da se tako izrazim, cjelokupna tragedija koja je pogodila hrvatsko pučanstvo i Europu tijekom ovoga stoljeća obilježena trima velikim zlima: fašizmom, nacizmom i komunizmom. On je sada u nebeskoj slavi okružen svima onima koji su, kao i on, dobar boj bili, kaleći svoju vjeru u kušnjama i nevoljama. U njega danas s pouzdanjem upiremo svoj pogled ištući njegov zagovor”, rekao je Sveti Otac.
Ivan Pavao II. također je naznačio u čemu novi blaženik može biti uzor Crkvi u Hrvata, ali i cijeloj Crkvi, a to su “vjera u Boga, poštivanje čovjeka, ljubav prema svima sve do praštanja, jedinstvo s Crkvom kojoj je na čelu Petrov nasljednik”. Stepinac je “dobro znao da se ne može popuštati kad je u pitanju istina, jer istina nije roba kojom se može trgovati. Zbog toga mu je bilo draže prihvatiti patnju nego li izdati svoju savjest i iznevjeriti obećenje dano Kristu i Crkvi”, rekao je Papa, istaknuvši kako Stepinac nije bio sam u tome svjedočenju, nego su uz njega bili i brojni hrvatski biskupi, svećenici i vjernici laici. Izrazivši divljenje i zahvalnost na tom svjedočenju u teškim vremenima, Papa je rekao: “Slušamo njihov snažni poziv na praštanje i pomirbu. Oprostiti i pomiriti se znači očistiti sjećanje od mržnje, zavade, želje za osvetom, znači priznati bratom čak i onoga koji nam je nanio zlo, znači ne dopustiti da nas pobjedi zlo, nego zlo svladavati dobrom (usp. Rim 12, 21)”.