Zagreb, 2. 10. 1998. (IKA) – Hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman primio je 1. listopada u Predsjedničkim dvorima, urednike Radio Vatikana i Vatikanskoga televizijskog centra, kao i predstavnike hrvatskih obavijesnih sredstava, među kojima i Glas Koncila, Hrvatski katolički radio i Informativnu katoličku agenciju, na upriličenu konferenciju za novinare, a u povodu drugoga pastirskog pohoda pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj.
Na konferenciji je predsjednik Tuđman odgovarao na pitanja o tome postoji li i kakva je razlika između Hrvatske koja je Svetog Oca primila 1994. i one danas, potom o mirovnim procesima ne samo u Hrvatskoj nego i u susjednoj Bosni i Hercegovini kao i na Kosovu, pri čemu je dr. Tuđman istaknuo kako je “Hrvatska zainteresirana da se u Bosni i Hercegovini uspostavi poredak koji bi jamčio mir i opostojnost hrvatskog naroda u BiH, ali i da se ostvare strateški interesi Republike Hrvatske”, dok je o mogućem rješenju kosovske krize govorio suzdržano navodeći da nije preveliki optimist glede brzog rješenja te krize i to zbog načina na koji se pristupa tom sukobu.
Na pitanje o četvrtom, gospodarskom ugovoru između RH i Svete Stolice predsjednik Tuđman je odgovorio da će biti potpisan ubrzo nakon Papina odlaska, te da su pregovori između predstavnika hrvatske Vlade i Svete Stolice uspješno privedeni kraju, pri čemu je iskazana dobra volja i RH i Svete Stolice.
Govoreći o skorom proglašenju blaženim kardinala Stepinca, predsjednik Tuđman je rekao da je Stepinac bio “mučenik komunističkog režima ali i nepoćudan za NDH”, te da su mu “prijetili i nacisti, Nijemci”. Zbog svojega držanja, kardinal Stepinac “jedan je od najvećih ljudi Crkve u Hrvata u II. svjetskom ratu, jer je odlučno osuđivao i fašističke i nacističke zločine, ali i bio odlučan protiv komunističkih metoda u II. svjetskom ratu i nakon njega”. Prema mišljenju hrvatskog Predsjednika sam čin proglašenja blaženim kardinala Stepinca najbolji je odgovor na “neutemeljene i neispravne optužbe protiv Crkve, hrvatskog naroda i kardinala Stepinca”, kao i na “tobožnje ispravne postupke i povijesne prosudbe”. Odgovarajući na pitanje o unutareuropskom dijalogu pomirenja, i o mjestu Hrvatske u toj pomirbi, predsjednik Tuđman je rekao da je “danas postignuta takva suglasnost među europskim državama kakve do sada nije bilo u povijesti”, te je pri tom istaknuo izrazito pozitivnu ulogu Svetog Oca i Svete Stolice u tim odnosima kojima se želi spriječiti sukobe. Sama pojava Karola Wojtyle, kao “Pape iz europskog Istoka” pobudila je veliko zanimanje svjetske javnosti, a taj je izbor pokazao “zaokret, dalekosežno razmišljanje katoličkih krugova, a njegova se osobnost pokazala kao jedna od najvažnijih u suvremenom svijetu kojemu se nametnuo kao najveći moralni autoritet današnjeg svijeta”, nastavio je dr. Tuđman.
U daljnjem tijeku razgovora, koji je trajao sat i pol, predsjednik Tuđman odgovarao je i na pitanja o budućnosti Hrvatske, o slobodi obavijesnih sredstava u Hrvatskoj, o odnosima Hrvatske s međunarodnom zajednicom, kao i o “dobrim odnosima između Republike Hrvatske i Svete Stolice”, o pitanjima vezanima uz unutarnju politiku, osobito o prilikama unutar vladajuće stranke. Posljednje pitanje upućeno Predsjedniku bilo je o njegovim “religioznim korijenima i izvorima”, pri čemu je dr. Tuđman istaknuo da je porijeklom iz katoličke obitelji, da je kao dječak bio ministrant i u tijeku mise “odgovarao na latinskom jeziku”, ali i da je kroz kasnije učenje i proučavanje filozofije došao do zaključka da Katolička Crkva prenosi one vrijednosti koje najviše odgovaraju interesima čovjeka kao cjeline, ali i naroda, a kroz povijest su se, kada su se ljudi pridržavali kršćanskoga pogleda i viđenja svijeta, izbjegavala, a i još se izbjegavaju mnoga zla.