Istina je prava novost.

PORUKA ĐAKOVAČKOG I SRIJEMSKOG BISKUPA MARINA SRAKIĆA U POVODU DOLASKA SVETOG OCA U HRVATSKU

Zagreb, 1. 10. 1998. (IKA) - "Još jednom očitovat će se odanost našega vjerničkog hrvatskog naroda prema Papi i Crkvi, ali i Pape prema hrvatskom narodu", poručuje u povodu dolaska Svetog Oca u Hrvatsku biskup đakovački i srijemski Marin Srakić. "Ne mož

Zagreb, 1. 10. 1998. (IKA) – “Još jednom očitovat će se odanost našega vjerničkog hrvatskog naroda prema Papi i Crkvi, ali i Pape prema hrvatskom narodu”, poručuje u povodu dolaska Svetog Oca u Hrvatsku biskup đakovački i srijemski Marin Srakić. “Ne može se mimoići ono što su pape činili za hrvatski narod kroz duga stoljeća njegova stradanja. Uzajamni odnosi postigli su vrhunac posebno u sadašnjem papi Svetom Ocu Ivanu Pavlu II., što se očitovalo u raznim zgodama, napose za vrijeme tragičnih događanja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Možemo s pravom reći: ´Glas Svete Stolice i osobno Svetog Oca – protiv rata, a za uspostavljanje pravednog mira, protiv razaranja i ubijanja, a za poštivanje temeljnih ljudskih prava i za pružanje pomoći postradalima´- čuo se najčešće, i bio je najjasniji i najsolidarniji. Svakako, kulminacija tih odnosa bio je njegov pohod Zagrebu, Crkvi u Hrvata i državi Hrvatskoj. Taj pohod ocijenjen je tisućljetnim događajem u našoj crkvenoj povijesti i od povijesnog je značenja za hrvatski narod i Crkvu. Sveti Otac nam ponovno dolazi. On će pohoditi značajna mjesta za našu crkvenu i nacionalnu povijest: Zagreb, Mariju Bistricu, Split i Solin. Pohodit će Mariju Bistricu, naše nacionalno središte i upravo ondje okruniti te stoljetne veze proglašenjem blaženim Sluge Božjega Alojzija Stepinca, velikog svjedoka – mučenika našeg vremena. Tim činom odat će poštovanje i čast svim bezimenim mučenicima našega naroda koji su nestali ili stradali u Jazovkama, Ovčarama i drugim mučilištima.
Za mene nikada nije bilo dvojbe, je li kardinal Alojzije Stepinac svetac. Na dan njegove smrti, 10. veljače 1960. godine, a mjesec dana prije moga svećeničkog ređenja, ja sam zapisao u kroniku Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu:´Zasjala je još jedna zvijezda na nebu. Nadamo se da ćemo i mi doživjeti, da ga jednog dana vidimo na oltaru. To je želja cijelog našeg naroda – cijelog svijeta´. A na dan sprovoda, tri dana kasnije:´Odlazi, ali ne za dugo, da nam se za par godina vrati s aureolom na glavi´.
Danas smo radosni zbog tog dvostrukog dara: Pape i novog blaženika, dvojice svjedoka našeg vremena. Neka nam obojica budu poticaj da i mi budemo svjedoci Krista umrloga i uskrsloga i da kao svjedoci čuvamo svoju vjeru u Boga, koju smo primili od naših pradjedova, da ostanemo odani Katoličkoj Kristovoj Crkvi, da njegujemo pobožnost prema Dragoj Gospi, koju su nam i kardinal Stepinac i Sveti otac tako često stavljali za uzor i, konačno da u ime ljubavi prema svome narodu budemo spremni dati svoj prilog za svestranu obnovu”.