Rim, 24. 9. 1998. (IKA) – Trideseta obljetnica smrti oca Pija iz Pietrelcina, talijanskog kapucina poznatog u cijelome svijetu po stigmama (Kristovim ranama) koje je nosio na svome tijelu kao i zbog izvanrednog dara ispovijedanja, obilježava se 23. rujna.
Tri godine nakon smrti oca Pija, 20. veljače 1971, obraćajući se poglavarima kapucinskog Reda papa Pavao VI. o njemu je rekao: “Gledajte kako je bio slavan, kolike svjetske uglednike je okupljao oko sebe! Ali zašto? Možda zbog toga jer je bio veliki mislilac? Jer je bio mudrac? Jer je raspolagao velikim imanjima? Sigurno ne, već radi toga što je ponizno služio misu, jer je ispovijedao od jutra do mraka i jer je bio, teško je to reći, ranama označen predstavnik našega Gospodina. Bio je čovjek molitve i trpljenja”.
Izgarajući od ljubavi prema Bogu i bližnjemu, otac Pio živio je u punini sudioništvo u čovjekovu otkupljenju prema osobitom poslanju koje je označilo čitav njegov život. Na to je poslanje odgovorio na trostruk način: putem duhovnog vođenja duša, putem sakramentalnog izmirenja grešnika te putem slavljenja mise. Ispovijedati se kod oca Pija nije bio lak podvig, zbog mnoštva pokornika. Najuzvišeniji trenutak njegova apostolskog djelovanja bilo je misno slavlje. Vjernici koji su na njemu sudjelovali doživljavali su vrhunac i puninu duhovnosti. Na društvenom području otac Pio mnogo se zauzimao za ublažavanje trpljenja i bijede tolikih obitelji. Prvenstveno utemeljenjem “Doma za ublažavanje patnje” u San Giovanniju Rotondu. Na duhovnom području osnovao je “Molitvene skupine” koje je sam označio kao mjesta “goruće vjere i ognjišta ljubavi” a Pavao VI. kao “veliku rijeku vjernika koji mole”.
Otac Pio je poznat u cijelome svijetu. Milijuni vjernika hodočaste u San Giovanni Rotondo. Koja je tajna te izvanredne glasovitosti? Na to je pitanje za Radio Vatikan pokušao odgovoriti postulator kauze za proglašenje oca Pija blaženim o. Paolino Rossi. “Pavao VI. govorio je o svjetskim uglednicima. Doista je to misterij koji stalno zadivljuje i iznenađuje i nas. Utoliko više kada se zna da otac Pio od. g. 1918. kada je stigmatiziran do g. 1968. kada je umro, niti jednom jedini put nije napustio gradić San Giovanni Rotondo. Tajnu te sveopće nazočnosti nesumnjivo treba tražiti u slici koju su kako vjernici tako i nevjernici imali i imaju o ocu Piju kao Božjem čovjeku koji je shvatio i živio u punini poziv ‘suotkupitelja’… Ljudi iz cijeloga svijeta su naslućivali i odmah shvatili da stigme nisu mogle biti drugačije protumačene, nego kao dokaz vjerodostojnosti oca Pija u svijetu: raspeta kako bi ostvario otkupljenje. Jednako su tako shvatili da karizmatski darovi kojim je Bog obdario oca Pija (razlikovanje duhova, proroštvo, bilokacija, mirisi ili parfemi) nisu mogli biti ništa drugo do providonosna sredstva koji su ovjerovili službu pomirenja s Bogom”, rekao je o. Rossi.
Odgovarajući na novinarski upit o stupnju do kojeg je došla kauza za proglašenje oca Pija blaženim, o. Rossi je podsjetio da je 18. prosinca protekle godine u nazočnosti Svetog Oca proglašen dekret o krepostima oca Pija, što je odlučni korak prije proglašenja svetim. Za proglašenje blaženim potrebno je dokazati neko čudo. Postulatura je u svezi s tim uručila Kongregaciji za proglašenje svetih i blaženih postupak i dokumentaciju slučaja ozdravljenja koje su liječnici proglasili neobjašnjivim sa znanstvenog stajališta. Sada taj slučaj mora biti ocjenjivan s teološkog stajališta, a potom će ga ocjenjivati i redovna kongregacija kardinala. Nakon toga, ako se potvrdi, u nazočnosti Svetog Oca bit će proglašen dekret o čudu. Na kraju državno tajništvo Svete Stolice u suglasnosti s prefekturom papinske kuće utvrdit će datum za proglašenje blaženim oca Pija.