PAPIN POSJET BRESCI I CHIAVARIJU
Povod Papina posjeta Bresci bila je stota obljetnica rođenja pape Pavla VI. u Concesiu u blizini Bresce te proglašenje blaženim Giuseppea Tovinija
Brescia, Chiavari, 21. 9. 1998. (IKA) – Stota obljetnica rođenja pape Pavla VI. u Concesiu u blizini Bresce i proglašenje blaženim Giuseppea Tovinija, predanog zagovornika katolištva okrenutog društvenim i gospodarskim pitanjima koji je živio krajem devetnaestog stoljeća, “znaci” su kojima je Brescia, druga etapa 134. pastoralnog putovanja Pape Wojtyle, započetog u petak, 18. rujna u Chiavariju, dočekala Petrova nasljednika.
U nedjelju, 20. rujna, Papa je na gradskom stadionu u Bresci proglasio blaženim Giuseppea Tovinija, utemeljitelja banaka od kojih su najpoznatije Ambrosiana i sv. Pavao u Bresci, udruga, domova i samostana, kao i novina, među kojima i dnevnika “Il Cittadino” (Građanin), koji je kasnije vodio Giorgio Montini, otac budućeg Pape. Kada se vozio vlakom uvijek je putovao u trećem razredu (danas se malobrojni toga sjećaju) i umro je siromašan, vjeran uzoru sv. Franje Asiškog. “Dijamantni trag” druge polovice devetnaestog stoljeća, Tovini, izvrsni odvjetnik, bio je uvijek raspoloživ zauzeti se za parnice onih koji nisu bili u mogućnosti platiti sud te one koje su se odnosile na Crkvu koja je u godinama nakon 1870., kada je Garibaldi zauzeo Rim, proživljavala osobito teško razdoblje donosa s talijanskom državom.
“Na različitim područjima i različitim odgovornostima borili su se za istinu i civilizaciju ljubavi”. Tim je riječima Papa u Bresci podsjetio na sjajne primjere Pavla VI. i Tovinija. Dobrodošlicu Papi na gradskom stadionu iskazalo je mnoštvo od 40.000 vjernika okupljenih na stadionu te još 10.000 vjernika pred ogromnim video-zidom postavljenim na trgu ispred stadiona. Oko oltara dva kardinala, 50 biskupa, 450 svećenika. Među njima nadbiskup Brescie Bruno Foresti, pomoćni biskup Olmi, milanski nadbiskup Carlo Maria Martini te mons. Pasquale Macchi, koji je bio tajnik pape Montinija. Veličanstvenosti događaja pridonijele su i boje koje su prevladavale na i oko oltara; živopisne boje odjeće vjernika na stadionu te snažne i dramatične boje zahrđalih limova, simbola patnje svijeta, postavljenih u podnožju 35 metara visokog križa savijenog u obliku luka. Kako je pojasnio autor toga umjetničkog djela, ono predstavlja Krista koji je nadvijen nad svijetom, ali koji ujedno gleda prema gore. Zatim zelene boje misnica koje su nosili koncelebranti prema zamisli Luigia Salvettija, umjetnika i svećenika iz Brescie.
“S dubokim osjećajima pozdravljam te grade Brescio tako bogata djelima kršćanskog nadahnuća”, glasio je Papin pozdrav gradu. Upravo to ozračje i taj žar su od katolištva u Bresci učinili jedno od značajnijih uporišta nazočnosti katolika u društvenome i političkom životu Italije stavili su dva sjajna lika u središte proslave. “Između Tovinija i Giovannija Battista Montinija”, rekao je Papa, “ako se bolje pogleda, postoji prisni i duboki odnos duha i ideala”. Osvrnuvši se potom na evanđelje toga dana, u kojem Krist postavlja Petru pitanje “Ljubiš li me?”, Papa je podsjetio na ljubav Pavla VI. prema Bogu Ocu i Kristu Učitelju s kojima je ujedinio snažnu ljubav prema Crkvi. “Malobrojni su poput njega znali tumačiti tjeskobe, stremljenja, nevolje i težnje ljudi našega stoljeća. Učinio se hodočasnikom na njihovim putovima kako bi mogao izgraditi civilizaciju ljubavi. Onu civilizaciju ljubavi u kojoj se neće posljednjima davati samo mrvice gospodarskog i kulturnog napretka već gdje će kraljevati pravda i solidarnost… Njegov lik svijetli zbog njegove snažne osobnosti, zbog njegove duboke obiteljske i laičke duhovnosti i zbog zauzimanja za poboljšanje društva”. Papa ga je nazvao velikim apostolom društva ističući posebno njegovo stalno zauzimanje za obranu vjere i podsjećajući na jednu Tovinijevu izreku: “Naša djeca bez vjere neće nikada biti bogati, s vjerom neće nikada biti siromašni”. I Papa je dodao: “Zauzimanje za vjeru smatrao je prvotnom zadaćom i među njegovim brojnim pothvatima izdvajaju se oni koji su bili usmjereni obrani škole i slobode poučavanja”.
U tijeku svečanosti u Bresci jedna tamošnja udruga uručila je Ivanu Pavlu II. svoju nagradu “Prijateljsko misionarsko srce” za misionarski žar Svetog Oca koji, unatoč bolesti, pronosi radosnu vijest i u najudaljenije kutke svijeta.
Dolazak pape Ivana Pavla II. u mali talijanski grad Chiavari u petak, 18. rujna, put je koji nitko nije znao do kraja procijeniti. U toj biskupiji od 140 tisuća vjernika nije bilo ni redovnih posvećenja, ni obljetnica ni kakvih ustoličenja.
“Zašto Papa dolazi u Chiavari” pitao je biskup Alberto Careggio u članku objavljenom dan prije Papina dolaska. Rekao je da si je i sam postavio isto pitanje te da razumije čuđenje koje su ljudi pokazivali. Čini se da je odgovor vezan uz planinarski izlet koji se dogodio prije tri godine.
Biskup Careggio pripovijeda da je kao svećenik 1995. godine bio pozvan da se pridruži Svetom Ocu na ljetnom odmoru u sjevernoj Italiji. Prvog dana su krenuli u šetnju. Nakon nekog vremena, kad je svećenik shvatio da se razmatra o tome da postane chiavarski biskup, okrenuo se Papi zamolivši da ga ne imenuje. “Sjećam se da je Papa zastao na sredini staze, zapanjenim pogledom i glasno rekao: “Nitko mi nikad ne kaže ´ne´. Hodajte dalje!”. “Ne mogu vam opisati kako sam se osjećao toga trenutka. Za mene je to bilo posebno neugodno. Jedan od najduljih trenutaka u mome životu” nastavlja biskup. Međutim znao je odmah da će otići u Chiavari, te je pozvao Papu da i sam dođe tamo jednog dana.
Razgovarajući toga dana, sklopili su prijateljstvo. Biskup Cerregio priča da je Papa, oporavljajući se od operacije kuka, bio razočaran što ne može proći onoliko bregovitih puteva koliko je mogao prijašnjih godina. Svakog dana Papa bi uzdahnuo i rekao: “Oče Alberto, imate hromog Papu”. Svećenik je zanemarivao sve te riječi sve dok jednog dana nije rekao: “Istina je Sveti Oče, ali još uvijek držite Crkvu u pokretu”.
Kad je Papa u petak stigao u Chiavari, biskup Cerregio mu je pomagao da se popne u papamobil, te je stajao pored njega dok su se vozili gradskim ulicama. Obraćajući se vjerničkom mnoštvu na središnjem trgu, Papa je govorio o ekonomskim problemima uzrokovanim propašću mjesne industrije te nestankom obrtnika i poljoprivrednika. Također je spomenuo kako je pad nataliteta i povećanje starosne dobi znak duhovnog pada vezanog uz gospodarske teškoće. Papa je podsjetio da je zagovorom Blažene Djevice Marije 1835. godine grad spašen od kolere, kada je jedan mjesni svećenik povratak vrabaca navijestio kao znak da je epidemija prošla. “Danas više nego ikada trebamo se osloboditi starih i novih epidemija, od starih i novih oblika neprijateljstava i mržnje. Trebamo dobru gospodarsku organizaciju, ali prije svega trebamo moralnu obnovu kao uvjet da živimo u pravednom društvu” rekao je. Papa je govorio i svećenicima, redovnicima i redovnicama u gradskoj katedrali te večeri.
Svoga drugog dana boravka u Chiavariju u subotu, 19. rujna, Papa je održao misno slavlje na Trgu čovječanstva. Tisuće ljudi burno je pozdravljalo Papu koji se u papamobilu provezao glavnim ulicama mjesta. Njihovo zajedništvo sa Svetim Ocem bilo je znakovito predstavljeno i oltarom u obliku lađe na jedra, koji je bio postavljen na barku tipičnu za taj ribarski kraj.
Papa se istog dana iz Chiavarija helikopterom odvezao u Bresciu. Na vojnom sportskom igralištu Papu su dočekali tisuće Bresciana s biskupom Forestijem, gradonačelnikom Minom Martinazzolijem, ministrom obrane Brunom Andreattijem, talijanskim veleposlanikom pri Svetoj Stolici Albertom Leoncinijem Bartolijem, predsjednikom lombardske pokrajine Robertom Formigionijem i dr.
U susretu s Bogom, u moralnom i društvenom zauzimanju je tajna hoda civilizacije i blagostanja koje je izvršila Brescia. Tom se porukom Papa obratio okupljenim vjernicima koji su ga satima očekivali na Trgu Pavla VI. Papa je tom prilikom podsjetio i na tradicionalnu suradnju između društvenoga i vjerskog života u prošlosti koja je bila u stanju povezati ljubav prema vlastitoj zemlji i solidarnost sa svakim ljudskim bićem. Plodno tlo je predstavljala kulturna razina koja je uvijek bila usidrena u vjeru Crkve i pozorna na nade i drame braće.
“On je bio sigurni kormilar Petrove barke u vremenima koja nisu bila laka za Crkvu i čovječanstvo, uvijek nadahnut snažnom i dubokom ljubavlju prema Kristu i gorućom željom za njegovo naviještanje svojim suvremenicima koji su često ostajali zbunjeni pred novim i prodornim naucima i događajima”, rekao je Papa govoreći o papi Pavlu VI. Drugi sjajni primjer na koji je Papa ukazao i svjedok vjere koji je izvršio snažan utjecaj na Pavla VI. je Giuseppe Tovini, brižni otac obitelji i strogi profesionalac koji je umro upravo u godini kada se rodio Giovanni Battista Montini. Njegova prerogativa je bila: potvrditi evanđeoske vrijednosti u društvu putem odgojnoga i društvenog djelovanja u doba u kojem su neki htjeli ograničiti vjeru unutar zidova crkvenih zdanja. “Bio je apostol kršćanskog odgoja i istaknuti predstavnik katoličkog pokreta koji je snažno označio cjelokupno talijansko društvo na kraju devetnaestog stoljeća”.
U poslijepodnevnim satima u nedjelju, 20. rujna, Papa je u crkvi sv. Luke posjetio grob novog blaženika. Pola sata nakon toga susreo se sa predstavnicima obiteljskoga i školskog pastorala i katedrali i Bresci. Papa je iz Brescie otputovao za Rim u večernjim satima.