Biskupija, 21. 9. 1998. (IKA) – Proslava 700. obljetnice šibenske biskupije započela je u nedjelju, 20. rujna, hodočašćem u Biskupiju kod Knina. Više tisuća vjernika, svećenika, redovnika i redovnica molilo se i poklonilo križu i zavjetnoj crkvici sv. Marije, njezinu Praliku, najstarijem Gospinu prikazu u Hrvata otkrivenom u tom mjestu. Prije misnog slavlje bio je ophod s Gospinim Pralikom, a potom je slavljena svečana misa, koju je predvodio šibenski biskup Ante Ivas u zajedništvu s generalnim vikarom šibenske biskupije mons. Dominikom Škevinom, gvardijanom kninskoga franjevačkog samostana fra Bernardom Dukićem i više svećenika.
Na početku misnog slavlja biskupa Ivasa i sve okupljene pozdravio je gvardijan fra Bernardo istaknuvši: “Pod kamenjem na kojem stojimo, zaista je kolijevka naša. To je sveto mjesto, korijeni stabla, koje i danas živi, na čemu moramo dalje graditi i podizati ono što je ovdje posijano, ono što je tisuću godina s Hrvatima niklo. Zvonimirova baština i baština hrvatskih kraljeva mora živjeti u nama.”
U prigodnoj propovijedi biskup Ivas istaknuo je kako je hrvatska povijest, a tako i povijest šibenske biskupije, obilježena križem i Gospom Marijom. “Živimo, evo, u Hrvatskoj i kao da smo na križu, između zapada i istoka i juga i sjevera Europe. I često smo krvavim znojem morali znojiti pod maslinama naših Getsemanija. I često smo bili (i izgleda ostali do danas) izdavani, prodavani, vezivani, optuživani pred sudovima raznih moćnika… I često su bile razdjeljivane haljine naše i mnogi su ‘za odjeću našu bacali kocke’… Visili smo pokradeni i zanijekani sve do imena…, s trajnom nekom krivicom što visi napisana ponad naše glave: ‘Narod Hrvatski, kriv je što je živ’… Često smo dolazili do užasnih iskušenja napuštenosti i ostavljenosti od sviju na zemlji, pa čak i od Boga samoga: ‘Eli, eli lama sabahtani’ (‘Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?’)”, rekao je biskup, dodajući kako je upravo u toj patnji neprekinuta vjera u Boga, donijela hrvatskom narodu tolike svece i blaženike.
Ističući veliko značenje marijanskog štovanja u hrvatskom narodu, biskup Ivas na kraju propovijedi je rekao: “Dolazimo danas ovdje u Biskupiju, mi biskupija, Crkva šibenska, u ovome svom jubileju, kao na svoj izvor, da se napijemo, i osvježimo svoj Krsni zavjet s Gospodinom, pod njezinom zaštitom… Molimo se, kako je molio Ivan Meštrović, kad je bila sagrađena ova crkva; ‘Njoj nepresušnom vrelu, čiji tok sve suše i potresi ne prekinuše. Njoj čije žile ne uginuše, čiji sokovi ne presahnuše. Njoj, njedru i utrobi kojoj Gospod klicu našeg života povjeri. Njoj iz čijeg krila sunce ugledasmo i Gospoda osjetismo… Njoj da i dalje bdije nad svetištem otaca naših u slavu Gospoda, a za mir i spas roda našega…'”.